Evropa šalje Frontex, ali i probleme: BiH se ne može pretvoriti u migrantski hotspot. U sjeni političkog haosa – migrantska ruta i evropska igra prebacivanja odgovornosti
Nakon višemjesečnog zastoja, konačno je deblokiran proces odobravanja sporazuma između Bosne i Hercegovine i Frontexa, agencije Evropske unije za graničnu i obalsku stražu. Ovaj sporazum bi trebao omogućiti raspoređivanje evropskih policajaca na granicama BiH s ciljem jačanja kontrole nad ilegalnim migracijama koje i dalje predstavljaju značajan izazov za sigurnost i stabilnost zemlje.
Iako je postojala opća politička saglasnost u BiH o potrebi prisustva Frontexa, sam sporazum se dugo zadržavao unutar Predsjedništva BiH bez jasnog objašnjenja. Glavni kamen spoticanja bili su tehnički detalji saradnje, jer se nadležnosti na granici prepliću između državne Granične policije, entitetskih, pa čak i kantonalnih policijskih agencija. Ipak, nakon što su te prepreke riješene, očekuje se da predsjedavajuća Vijeća ministara BiH uskoro otputuje u Bruxelles i formalno potpiše dokument, čime će se otvoriti vrata dolasku evropskih graničara.
Unatoč znatno smanjenom broju migranata u poređenju s prethodnim godinama, krijumčarske mreže i dalje funkcionišu efikasno i profitabilno, koristeći Bosnu i Hercegovinu kao tranzitnu rutu. Granična policija BiH već godinama upozorava da joj nedostaje gotovo 800 službenika – što je polovina ukupnog potrebnog broja. U praksi to znači da jedan policajac nadzire i do 40 kilometara državne granice, čime BiH postaje lak plijen za kriminalne mreže koje švercaju ljude.
Slaba institucionalna koordinacija dodatno pogoršava situaciju – različiti nivoi vlasti često prebacuju odgovornost jedni na druge, umjesto da se suoče s problemom na ozbiljan i koordiniran način.
Za razliku od mnogih drugih pitanja koja polarizuju bh. političku scenu, pitanje migrantskog “hotspota” ostaje gotovo jedinstveno odbijeno od strane svih ključnih aktera. BiH, poručuju i vlasti i građani, ne želi i ne može biti trajna stanica za migrante koje bogate evropske zemlje ne žele na svom teritoriju. Jasno je da velika većina migranata koji dolaze u BiH uopće ne žele ostati ovdje – njihov cilj su zemlje zapadne Evrope. U skladu s tim, nadležne službe često ne čine previše da ih zadrže u zemlji, već ih prešutno “puštaju” da nastave prema granici s Hrvatskom.
U tom kontekstu, dolazak Frontexa može pomoći u smanjenju broja ilegalnih prelazaka, ali istovremeno otvara i dodatna pitanja. Posebno zabrinjava sve češće pominjanje zapadnog Balkana – uključujući BiH – kao moguće destinacije za deportaciju ilegalnih migranata iz Ujedinjenog Kraljevstva. Iako ta tema nije eksplicitno pomenuta tokom nedavne posjete britanskog ministra vanjskih poslova Sarajevu, teško je povjerovati da se uopće nije našla na stolu. Tišina o toj temi više uznemirava nego što umiruje.
Ono što dodatno komplikuje cijelu situaciju jeste istovremena masovna emigracija mladih i obrazovanih građana BiH, koji u beznadežnom političkom i ekonomskom ambijentu traže spas u zemljama EU. Istovremeno, njihova radna mjesta sve češće popunjavaju radnici iz dalekih zemalja poput Nepala, Bangladeša, Filipina i Indije, koji dolaze s legalnim radnim dozvolama. U takvom kontekstu, BiH postaje paradoks: zemlja iz koje mladi bježe, dok migranti ulaze – bilo legalno ili ilegalno – u pokušaju da iz nje izađu.
Pretvaranje Bosne i Hercegovine u prihvatilište za migrante koje EU ne želi na svom tlu nije održiva opcija. To predstavlja i sigurnosni i politički problem za zemlju koja se već godinama bori s unutrašnjim krizama i nedostatkom funkcionalnih institucija. Građani BiH s pravom očekuju od evropskih partnera da pruže podršku u stabilizaciji zemlje i njenom približavanju evropskim standardima – a ne da joj prebacuju sopstvene probleme.
