Bosanskohercegovačka pustolovka Farah Hadžiabdić postala je prepoznatljivo lice među ljubiteljima prirode i avantura. Na Instagramu, gdje je prati gotovo 40.000 ljudi, svakodnevno inspirira publiku svojim avanturama, pričama i prizorima sa manje poznatih, netaknutih lokacija širom Bosne i Hercegovine i inostranstva.
Odrasla u Sarajevu, Farah je još kao dijete sanjala o putovanjima. Avantura joj je tada značila sve – od igre sa zemljom do zimskih radosti na sličugama. Vremenom, kao i mnogi koji žive u urbanim sredinama, udaljila se od prirode. Ipak, prije desetak godina ta veza ponovo je oživjela, snažnije nego ikad.
Posebno pamti svoje prve veće avanture — odlazak u Stolac prije pet godina te višesedmično kampovanje po Italiji, gdje je svakodnevno mijenjala lokacije i živjela potpuno slobodno. Upravo tada je shvatila koliko je putovanje važno za duhovni mir i osjećaj slobode.
Najviše je privlače mjesta bez gužve, bučne muzike i površnog sjaja. Birajući čistu vodu, mir i netaknute predjele, često se odlučuje za rijeke i vodopade, mjesta s dušom i posebnim energijama. Ljubuški i Trebižat, Bihać i Una, Stolac i Bregava, ali i Neretva, Lištica, Buna, Bunica, samo su neka od njenih omiljenih odredišta. Vremenom je razvila unutrašnji kompas, koji je vodi daleko od popularnih „bucket list“ lokacija, prema skrivenim draguljima naše zemlje.
Za pravu avanturu, kaže, ponekad je potrebno izaći iz zone komfora. Posebno iskustvo ostavilo je na nju putovanje s prijateljicom tokom kojeg su koristile couchsurfing — spontano, hrabro i potpuno drugačije od svega na šta je navikla. To joj je potvrdilo da najvrednije uspomene ne moraju imati materijalnu cijenu, već traže otvoreno srce i želju za istraživanjem.
Iako godinama putuje, tek prije dvije godine odlučila je svoje avanture dijeliti sa širom publikom na društvenim mrežama. Počelo je spontano, bez plana i strategije, ali ubrzo su njeni iskreni i inspirativni zapisi privukli pažnju. Jedan od prvih viralnih videa bio je o sedam rijeka u Bosni i Hercegovini u kojima se „mora okupati do kraja ljeta“, što je izazvalo veliki odjek. Ljudi su prepoznali iskrenu ljubav prema prirodi i domaćem bogatstvu.
Iza svega stoji želja da se pokaže koliko je Bosna i Hercegovina lijepa i koliko vrijedi da je čuvamo. Ne brine je masovni turizam, već neodgovornost pojedinaca koji ostavljaju smeće i zagađuju rijeke i šume. U mnogim slučajevima, i lokacije koje nisu u fokusu javnosti imaju problem sa otpadom — zbog neefikasnog upravljanja i nedostatka infrastrukture. Farah vjeruje da širenje svijesti o prirodi i odgovornosti može dugoročno donijeti promjene.
Praktično pokazuje ličnim primjerom: gdje god ode, skuplja smeće i podstiče druge da rade isto. Ne skriva razočaranje kad vidi bačene opuške kroz prozor automobila ili kad se suoči s potpunom nebrigom prema rijekama koje su nekada bile ponos gradova, a danas su pretvorene u kanalizacije.
Posebno upozorava na opasnosti hidrocentrala koje prijete rijekama i čitavim ekosistemima, ali i na nevidljive zagađivače koji završavaju u vodi i zemlji iz koje jedemo.
Nedavno je organizovala putovanje za 20 žena koje se ranije nisu poznavale, a povezala ih je ljubav prema prirodi. Tih nekoliko dana bilo je mnogo više od običnog izleta — za mnoge je to bilo prvo kupanje u rijeci, prvo postavljanje šatora, prvi uspon na planinski vrh. U trenucima suza, smijeha i iskrene podrške rodilo se novo žensko zajedništvo, dokaz da sloboda, hrabrost i snaga rastu kad se dijele.
Na pitanje šta je potrebno za jednu dobru avanturu, poruka je jasna: nije važna velika priprema niti vrhunska oprema, već volja i želja da se izađe iz zone komfora. Potrebni su osnovna fizička spremnost, orijentacija i poštovanje prema prirodi. A kad se doda dobra obuća, boca vode i nešto hrane — avantura može da počne.
Farah Hadžiabdić svojim primjerom pokazuje da prava bogatstva ne leže u luksuznim hotelima, već u hladnim rijekama, šumama koje mirišu na bor, i tišini koju prekida samo šum vjetra. Bosna i Hercegovina, sa svim svojim skrivenim ljepotama, čeka one koji su spremni da je otkriju i sačuvaju.
