
Vrijednost depozita koje Republika Srpska drži u bankama pokriva samo 36% svojih obaveza prema bankama, dok Federacija BiH ima depozite koji pokrivaju čak 76% svojih zaduženja. Ova razlika ukazuje na to da je Federacija BiH duplo likvidnija od Republike Srpske, što ozbiljno dovodi u pitanje dugogodišnje tvrdnje vlasti u Srpskoj o superiornosti ovog entiteta u okviru BiH.
U analizi rizika likvidnosti ukazuje se na alarmantno stanje likvidnosti u javnom sektoru, koje nije ružičasto ni za jedan od entiteta. Naime, prema podacima Centralne banke BiH, vlade u BiH su u prvoj polovini 2024. godine podigle dodatnih 160 miliona KM kredita, dok su istovremeno smanjile svoje depozite za oko 260 miliona KM. Ova situacija dodatno otežava i onako složenu ekonomsku sliku u Bosni i Hercegovini.
Posebno teškom čini se situacija u Republici Srpskoj, gdje vlasti suočene s međunarodnim sankcijama imaju sve veće poteškoće u održavanju likvidnosti budžeta. Ove sankcije, koje nisu viđene od 1990-ih, predstavljaju ozbiljan izazov za institucije koje su godinama koristile različite metode za očuvanje likvidnosti. U posljednjem desetljeću, razvoj finansijskog sistema Republike Srpske i njena povezanost s međunarodnim tržištima kapitala bila su rezultat kreativnih pristupa vlasti kako bi se izbjegle restriktivne fiskalne politike.
Međutim, trenutne vlasti se suočavaju s ozbiljnim problemima u održavanju pristupa međunarodnom tržištu kapitala, što može dovesti do nemogućnosti ispunjenja budžetskih obaveza. Ova situacija može rezultirati sličnim poteškoćama s kojima se Republika Srpska suočila početkom 2000-ih, kada je zabilježen rast unutrašnjeg duga usljed neizmirenih budžetskih obaveza. U tom kontekstu, može se očekivati da vlasti i dalje pokušavaju osigurati isplatu ličnih primanja, dok će javne investicije vjerojatno trpjeti najviše.
Na duži rok, manjak javnih investicija može značajno smanjiti dugoročnu stopu rasta, što bi zahtijevalo hitne fiskalne reforme. Ove reforme mogle bi podrazumijevati restriktivnu fiskalnu politiku, kao što su povećanje poreza i smanjenje javnih rashoda.
Ekonomisti ističu da značajna razlika u likvidnosti između Republike Srpske i Federacije BiH naglašava ozbiljnost fiskalne situacije u Srpskoj. Niska likvidnost dovodi do poteškoća u servisiranju javnog duga, ograničava mogućnosti za ulaganje, a također otežava odgovaranje na iznenadne ekonomske šokove i političku nestabilnost. Ukoliko Republika Srpska ne bude mogla na vrijeme plaćati svoje dugove, posljedice bi mogle uključivati gubitak povjerenja investitora i povećanje troškova zaduživanja.
Dugoročno, nedostatak sredstava otežat će ulaganja u ključne projekte kao što su obnova i modernizacija infrastrukture, obrazovanje i zdravstvo, što bi dodatno usporilo ekonomski rast i smanjilo kvalitet života građana. U situacijama nepredviđenih događaja, poput ekonomske krize ili prirodne katastrofe, nedostatak sredstava bi mogao postati katastrofalan za Republiku Srpsku.
Moguća rješenja za ovakvu situaciju leže u dva pravca: fiskalnoj konsolidaciji i povećanju poreske osnovice. Fiskalna konsolidacija bi značila fokusiranje na ključne javne usluge, optimizaciju broja zaposlenih i smanjenje subvencija, dok bi povećanje poreske osnovice podrazumijevalo veće prihode kroz smanjenje sive ekonomije i eventualno uvođenje novih poreza.
Zanimljiv paradoks se pojavljuje kada se uporede podaci o nelikvidnosti i stanju neizmirenih obaveza, koji su na historijskom minimumu. To sugerira da građani i preduzeća redovno vraćaju kredite, ali nelikvidnost ostaje visoka, što dodatno komplikuje ekonomski pejzaž Republike Srpske.