Dok građani jedva krpe kraj s krajem, inflacija guta kupovnu moć, a javne usluge stagniraju, Vlada Federacije se ponaša kao da ima beskonačan kreditni limit...
Dok se prstom redovno upire prema finansijskom sunovratu i zaduživanju entiteta Republika Srpska, u Federaciji Bosne i Hercegovine – tiho, sistematski i bez mnogo buke – odvija se gotovo identičan scenarij. Samo s boljim PR-om i manje transparentnim pitanjima „što nakon toga?“.
Najnovija aukcija trezorskih zapisa – 85. po redu – uspješno je završena. U brojkama, to znači da je Federacija BiH upravo zadužila poreske obveznike za dodatnih 39,5 miliona KM, s rokom dospijeća od šest mjeseci. Dodamo li tome i nedavne sedmogodišnje obveznice vrijedne 50 miliona KM, te ukupan iznos emisija od početka godine koji sada premašuje 319 miliona KM, dobijamo jednu vrlo jasnu sliku: Vlada FBiH jednako grabi iz budućnosti kao i vlast u RS-u – samo u tišini.
Trezorski zapisi nisu nužno loš instrument – države širom svijeta ih koriste za kratkoročno održavanje likvidnosti. Problem je kada kratkoročni dug postane sistemska navika, a ne odgovor na izuzetan trenutak. Federacija BiH zadužuje se gotovo mjesečno, a javnost ni izbliza ne dobija odgovore na pitanja: Zašto? U koje svrhe? I gdje su rezultati?
Još važnije: gdje su reforme koje bi smanjile potrebu za ovakvim zaduživanjem?
Dok građani jedva krpe kraj s krajem, inflacija guta kupovnu moć, a javne usluge stagniraju, Vlada Federacije se ponaša kao da ima beskonačan kreditni limit.
A što se dogodi kada obaveze dođu na naplatu? Kada rokovi dospiju, kada refinansiranje više ne bude opcija, a MMF zakuca na vrata s poznatim receptima štednje? O tome se ne govori. Nema odgovora, jer nema plana.
