Fond za humanitarno pravo (FHP) ocijenio je da kazne izrečene optuženima za otmicu i ubistvo 20 putnika u Štrpcima nisu pravične u odnosu na težinu zločina i odgovornost počinilaca, nazvavši ih „sramotno blagim za jedan od najtežih ratnih zločina nad civilima bošnjačke nacionalnosti, državljanima tadašnje SR Jugoslavije“.
Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu jučer je donijelo prvostepenu presudu u ponovljenom postupku, kojom su Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Dragana Đekić proglašeni krivima za otmicu civila iz voza na relaciji Beograd–Bar 1993. godine, njihovo mučenje i ubistvo.
Kako je saopćio FHP, izrečene kazne od pet do deset godina zatvora nisu u skladu s težinom zločina, jer je sud, kako navode, „potpuno zanemario brutalnost zločina i patnju porodica žrtava“.
„Posebno je uznemirujuće što je među ubijenima bio i maloljetni Senad Zečević. Presuda ostavlja utisak da sud smatra kako je šest mjeseci zatvora primjerena kazna za otmicu i ubistvo jednog čovjeka“, ističe se u saopćenju.
Fond je naglasio da presuda nije pravična ni prema žrtvama ni prema njihovim porodicama koje već 33 godine čekaju na pravdu i pronalazak posmrtnih ostataka 16 od 20 ubijenih putnika.
Iako smatraju da su kazne nepravedne, iz Fonda navode da je ponovljeno suđenje doprinijelo boljem rasvjetljavanju činjenica — posebno svjedočenjem Milana Lukića, koji je dostavio dokument potvrđujući da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske i da je njegova jedinica „Osvetnici“ bila njen dio.
Prema iskazu svjedoka Krsta Papića, među izvršiocima je bila i ženska osoba — Dragana Đekić.
„Najveća vrijednost ovog procesa leži u utvrđenim činjenicama koje potvrđuju da je zločin bio planiran, da su u njemu učestvovali državni organi SRJ i da se time čuva sjećanje na žrtve“, navodi FHP.
Ova druga prvostepena presuda za zločin u Štrpcima donesena je 33 godine nakon otmice, a postupak je trajao više od sedam godina. Sud je, kako se navodi, prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir samo olakšavajuće okolnosti – porodične prilike Gojka Lukića i Duška Vasiljevića, te činjenicu da je Dragana Đekić u vrijeme zločina bila maloljetna.
