Jučer je Vlada FBiH odlučila još jednom “darežljivo” obradovati građane — 50 KM jednokratne pomoći za penzionere.
Da, čuli ste ispravno! Pedeset konvertibilnih maraka kao “znak brige” za one koji su desetljećima radili, izgradili ovu zemlju, a sada jedva preživljavaju. I koliko dugo će ta pomoć trajati? Jedan mjesec! Penzija jedva pokriva osnovne troškove, a kamoli život dostojan čovjeka. Zar su penzioneri postali društveni otpadnici, osuđeni na sitniš dok politički moćnici zadovoljavaju vlastite interese?
Prije deset godina, sarajevske općine su svojim penzionerima poklanjale iste te “pomoći” za Novu godinu, kad je novac vrijedio barem nešto više. Ali danas, kad su naši budžeti veći nego ikad i kad gledamo rast cijena koji uništava sve, naša vlast može tek toliko, dok nam istovremeno servira “velike reforme” koje to nisu.
”Fiskalne reforme”: Paravan za izbjegavanje stvarnih promjena
Vlada FBiH predstavlja ove promjene kao “fiskalne reforme” koje će pomoći ekonomiji i osigurati bolju budućnost. Ali, pogledajmo istini u oči. Ovdje nema govora o stvarnim reformama. Ovo su samo tehnička, parcijalna rješenja, i to privremena — važe tek do 31. decembra 2025. godine. Dakle, šta dobijamo? Još jednu lažnu nadu. Još jedan isključivo tehnički zakon koji se niti ne može nazvati pravom reformom!
Kada je riječ o tzv. reformama, prvo moramo govoriti o dva ključna prijedloga:
Nacrt zakona o fiskalizaciji transakcija — lijepa priča o “jačanju fiskalne discipline” i “transparentnosti”. Na papiru, ovo je zakon koji zaista može pomoći formalizaciji i kontroli tržišta. Ali, pitanje je kome stvarno koristi? Naravno, onima koji se nalaze blizu političkih krugova, kompanijama koje će ubirati profit kroz nove sisteme online fiskalizacije. Znamo kako to ide kod nas — uvijek postoje “odabrani” koji zarađuju na projektima za “boljitak građana”. Pa ko garantira da ova fiskalizacija nije samo prilika za bogate kompanije da osiguraju svoje profite na račun običnog naroda? Naravno, o tome će se pričati na parlamentarnim sjednicama i sve će se odvijati po već viđenom scenariju. Zakon je u nacrtu, a implementacija? Možda tek 2026. godine, ako ikad.
Prijedlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dohodak — s ciljem institucionaliziranja ove “pomoći” od 200 KM za radnike. Ako već misle pomoći radnicima, zašto iznos od samo 200 KM? S ovim tempom, mnogi radnici u FBiH nikada neće vidjeti prava povećanja niti će imati priliku za dostojan život. Činjenica da se ovo rješenje zadržava samo na 2025. godinu govori nam da je cilj samo privremena iluzija sigurnosti.
Poznato kada će penzioneri dobiti jednokratnu pomoć
“Reforme” bez ikakvog pravog plana i strategije
Očekivali smo mnogo više od ovih reformi. Radnici, poslodavci, cijelo društvo — svi smo vjerovali da će Vlada napokon donijeti korake ka smanjenju zbirne stope doprinosa s trenutnih 41,5% na barem 30% ili čak niže. U entitetu RS minimalna plata iznosi 900 KM jer su već spustili zbirnu stopu doprinosa, dok u Federaciji iznosi mizernih 619 KM. I sve to zbog toga što, kako sami kažu, “nema dovoljno vremena za detaljnu pripremu tih reformi.” Vlada FBiH se ponaša kao da je svjesno odlučila ignorisati sve one koji svakodnevno preživljavaju od minimalne plate, a sada im još dodatno otežava život kroz nedostatak ozbiljnih reformi.
Građani BiH i radnici FBiH već osam godina čekaju da se nešto pokrene. Da vlast konačno preuzme odgovornost i uradi ono što je potrebno za pokretanje ekonomije, za olakšanje poslodavcima i poboljšanje života običnog čovjeka. A šta dobijamo? Zakonodavce koji nam se obraćaju kroz termine kao što su “fiskalne discipline” i “pranje novca,” dok se stvarni problemi svakodnevnog života jednostavno guraju pod tepih.
Šta nam je činiti dalje?
U ovoj situaciji, svaka “pomoć” koju vlast najavljuje za građane postaje samo još jedno sredstvo manipulacije. To su “koraci” bez stvarnog cilja i plana. Kao predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku, mogu podržati svaki pokušaj pokretanja reformi, ali s punom sviješću da su ove parcijalne mjere daleko od onoga što FBiH stvarno treba.
Pitanje je: hoće li građani FBiH i dalje čekati “spasonosne” reforme koje nas vuku unazad, ili ćemo konačno shvatiti da je potrebna potpuna rekonstrukcija sistema koji se danas vodi kao paravan za političke igre i interese malog broja pojedinaca?
