U državi u kojoj su laž, licemjerstvo i bezobzirna pljačka postali ustavni poredak, vijest da je Federalna uprava policije (FUP) pokrenula akciju u kojoj je pod istragom više od 20 osoba – među njima i policajci – zvuči kao osvježavajući dašak pravde.
Ali samo na prvi pogled. Jer ono što se dešava u rudniku Kamengrad kod Sanskog Mosta nije običan slučaj mita i korupcije. To je mikrokozmos svega što je trulo u sistemu ove države. A u njegovom epicentru, po ko zna koji put, nalazi se firma čije ime neodoljivo podsjeća na privatnu državu unutar Federacije – Lager iz Posušja.
Ova firma, koju se godinama dovodi u vezu s kontroverznim poslovima, sumnjivim tenderima i „strateškim partnerstvima“ sa javnim firmama, ponovo je pod reflektorima. Ali ne zbog inovacija, razvoja ili zapošljavanja – već zbog brutalne, bezobzirne eksploatacije prirodnih resursa i radničke krvi, uz asistenciju potkupljenih policajaca, lokalnih šefova i političkih sponzora.
U pitanju je akcija koja obuhvata područja Sanskog Mosta i Prijedora, gdje pripadnici FUP-a i MUP-a RS zajednički pretražuju domove, kancelarije i vozila onih za koje se sumnja da su dio šeme ilegalnog izvlačenja materijala iz rudnika Kamengrad. Prema informacijama iz istrage, cijela mreža funkcionisala je poput savršeno podmazanog mehanizma: vozači voze, policajci ćute, inspektori žmire, a Lager – naplaćuje.
Ali priča ne staje tu. Lager, kompanija iz Posušja koja se već godinama ugnijezdila u rudarskom sektoru Federacije BiH kao tumor koji polako ali sigurno metastazira, i dalje sklapa višemilionske ugovore sa Elektroprivredom BiH, dok se rudnici pod njenim okriljem guše u dugovima, a rudari štrajkuju i mole za hljeb.
Dok se Kreka, Zenica, Breza i drugi rudnici mole za svaku konvertibilnu marku da bi isplatili plate radnicima koji u rudnicima svakodnevno rizikuju živote, Lager bez imalo srama, bez trunke odgovornosti, naplaćuje „usluge“ koje su revizori već označili kao precijenjene. I ne samo to – ista ta kompanija protiv čijeg je vlasnika hrvatsko pravosuđe podiglo optužnicu zbog malverzacija sa vjetroelektranama kod Knina, u Federaciji BiH tretira se kao „partner“.
Partner? Kome? Javnosti sigurno ne. Rudnicima još manje. Partner je, očigledno, političkoj eliti.
Jer, da budemo brutalno jasni – Lager ne dobija ugovore zato što ima najbolju opremu ili nudi najpovoljnije uslove. Lager dobija ugovore jer je dio šireg sistema političko-kriminalne simbioze u kojem se firme koriste kao bankomati za stranačke kase, finansiranje kampanja i lično bogaćenje pojedinaca.
Dok rudari štrajkuju glađu – Lager kupuje još jedno postrojenje.
Dok djeca rudara mole za operacije putem humanitarnih fondova – Lager sklapa nove milionske ugovore. Dok radnici kreke nose kofere u kojima više ima hrane za pacove nego za ljude – Lager pakuje fakture sa enormnim ciframa koje EPBiH uredno plaća.
I šta se dešava? Ništa.
Ured za reviziju Federacije već godinama piše izvještaje u kojima upozorava na očigledne nepravilnosti, precijenjene ugovore, netransparentne postupke. Tužilaštva, kako kantonalna tako i federalno, se ponašaju kao da čitaju krimiće iz hobija – bez namjere da ikada podignu ozbiljnu optužnicu. Ministarstva šute. A menadžmenti rudnika? Oni su, u najboljem slučaju, saučesnici – u gorem, samo pijuni koji slušaju naređenja odozgo.
Ali ono što najviše vrijeđa zdrav razum i ljudsko dostojanstvo jeste činjenica da niko ni ne pokušava da prikrije ovu pljačku. Lager dobija novi ugovor? Pa šta? Radnici štrajkuju? Neka štrajkuju! Neka izdrže, navikli su. Bitno je da mašina korupcije nastavi da melje.
Zato ova akcija FUP-a mora da bude više od još jedne epizode za dnevnik. Mora da bude početak ozbiljnog čišćenja, i to ne samo među vozačima kamiona i korumpiranim policajcima, već u samom vrhu – od Elektroprivrede, do kantonalnih i entitetskih političara koji su Lageru i sličnima širom otvorili vrata rudnika, pa sve do državnih agencija koje nijemo posmatraju kako nestaju milioni iz budžeta.
U suprotnom – sve ovo je samo farsa. Još jedan PR manevar pred izbore. Još jedno lažno obećanje da će pravda zakucati na vrata onih koji su uništili rudnike i obesmislili radnički znoj.
I dok Lager broji milione, rudari broje dane do nove blokade, nove štrajkačke noći, nove sramote države koja više ne zna razliku između poslodavca i pljačkaša. I ne želi da zna.
