Rudnik i termoelektrana Gacko jutros su neočekivano ispali sa elektroenergetske mreže zbog, kako tvrdi uprava, “manjeg kvara” na sistemu za dopremanje uglja.
Direktor RiTE Gacko, Maksim Skoko, pokušava umiriti javnost obećanjima da će kvar biti otklonjen u toku dana, ali stvarnost je daleko od umirujuće.
Nevrijeme, tvrde iz RiTE-a, uzrokovalo je kvar – no, ovo je samo simptom sistemske propasti. Elektrosistem RS-a decenijama funkcioniše na rubu kolapsa, dok političke i ekonomske elite gledaju kako građani plaćaju cijenu njihove neodgovornosti.
Za razliku od Gacka, RiTE Ugljevik se nalazi u pravoj katastrofi. Rudnici su prazni, uglja nema ni za pola radnog dana, a termoelektrana prijeti da će stati svakog časa. Radnici, prepušteni ekstremnim uslovima – kiši, blatu i teškom fizičkom radu – kopaju po terenu bez osnovnih sigurnosnih mjera. Depoi uglja prazni su kao simbol nebrige vlasti: u ponedjeljak svega 2.000 tona, što nije dovoljno ni za osam sati rada. Vikendom situacija je bila još dramatičnija: uglja je bilo samo za prvo punjenje.
Dok rudari izdržavaju nehumane uslove, Vlada RS već je isplatila 180 miliona KM kompaniji Comsar, u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova, za preuzimanje Comsar Energy RS i koncesije za eksploataciju uglja na polju Ugljevik-Istok 2 – polju koje rudnici još nisu ni otvorili. Novac odlazi, dok energetska sigurnost građana ostaje u vakuumu, a termoelektrane prijete gašenjem.
Ova situacija nije samo tehnička ili logistička kriza. Ovo je otvorena političko-oligarhijska farsa u kojoj se moćnici i bogataši obogaćuju, dok radnici umiru od iscrpljenosti, a cijeli elektroenergetski sistem Republike Srpske balansira na ivici katastrofe. Kroz kišu, blatne rovove i rudarske tunele, narod trpi posljedice nesposobne i korumpirane vlasti koja očigledno favorizuje privatne interese nad javnim dobrom.
Ne treba biti ekspert da se vidi: energetski sektor RS-a je taoc duboko ukorijenjenih interesa političkih i ekonomskih moćnika. Rudari trpe, elektrane prijete gašenjem, a profit odlazi u džepove onih koji nikada nisu ni radili ni u blatu ni pod opasnošću. I dok građani gledaju kako se svaki kilovat energije pretvara u farsu, elite uživaju u svojim transferima novca i koncesijama, potpuno ignorirajući odgovornost prema narodnim životima.
Brutalna realnost je jasna: dok političko-ekonomski aparat RS-a igra svoje igre, narod plaća najvišu cijenu. I pitanje više nije hoće li doći do kolapsa, već kada će taj kolaps biti toliko katastrofalan da više ništa neće moći spasiti energetski sistem Republike Srpske.
