Sankcije koje su Njemačka i Austrija nedavno uvele protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića, vrlo brzo bi mogle imati ozbiljne posljedice za rad predstavništava RS u tim dvjema zemljama.
Ova predstavništva, sa sjedištem u Beču i Stuttgartu, više nisu samo ukrasne kancelarije, već ozbiljan predmet interesovanja nadležnih institucija u Njemačkoj i Austriji zbog njihove uloge u promociji secesionističke politike iz RS.
Posebno zabrinjava činjenica da se putem ovih predstavništava – uz korištenje srpskih udruženja i saveza u dijaspori – pokušava mobilizirati podrška za politike koje su usmjerene protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Ovakve aktivnosti, koje se perfidno kamufliraju pod plaštom "kulturne i ekonomske saradnje", sada su prepoznate kao dio šireg plana političkog agitovanja i destabilizacije.
Austrija i Njemačka preispituju saradnju s predstavništvima RS
U svjetlu uvedenih sankcija, očekuje se da će austrijske i njemačke vlasti "s posebnom pažnjom" preispitati svaku dalju saradnju s predstavništvima RS u Beču i Stuttgartu. Ukoliko se pokaže da ta predstavništva i dalje služe kao platforma za Dodikovo političko djelovanje, otvorena je mogućnost i za zatvaranje tih ekspozitura. Iako Dodik pokušava umanjiti značaj ovih sankcija u javnosti, jasno je da mu to ne polazi za rukom – štaviše, ovaj razvoj događaja ozbiljno podriva njegov međunarodni politički kredibilitet.
Upravo je Predstavništvo RS u Beču posljednjih godina postalo Dodikova glavna baza za lobiranje u Austriji. Njegove česte posjete ovoj zemlji, naročito tokom 2023. i početkom 2024. godine, nisu bile bez razloga – pokušavao je oformiti mrežu političke podrške među austrijskim partijama, sve s ciljem da se presuda i krivične prijave koje su protiv njega podignute u BiH predstave kao "politički progon".
Milioni iz budžeta RS potrošeni – bez ikakvog efekta
Za potrebe rada Predstavništva RS u Beču, iz budžeta Republike Srpske prošle godine izdvojeno je čak 1,3 miliona konvertibilnih maraka – više nego za bilo koje drugo predstavništvo tog entiteta. Sam Dodik je 2012. godine lično otvorio ovu kancelariju presijecanjem vrpce, a njegovo posljednje pojavljivanje u njoj zabilježeno je 4. marta ove godine – svega nekoliko dana prije raspisivanja centralne potjernice u BiH, ali i dan nakon što je nova austrijska vlada preuzela mandat.
U tom periodu Dodik je prisustvovao svečanosti povodom godišnjice donošenja prvog ustava RS, ali je pravi cilj posjete bio pokušaj kontakta s novoimenovanim austrijskim zvaničnicima. Uprkos intenzivnom lobiranju, uključujući i angažman kompletnog diplomatskog kora Srbije u Austriji, nijedan zvaničnik nove austrijske vlade nije pristao da se sastane s Dodikom. Čak ni uz pomoć Mladena Filipovića, šefa predstavništva RS u Beču, pokušaji su propali.
Stuttgart – dugogodišnja baza Dodikove ideologije
Slična situacija vlada i u Njemačkoj. Predstavništvo RS u Stuttgartu od 2009. godine vodi Mićo Ćetković, čovjek sa sumnjivom političkom prošlošću. Još devedesetih godina bio je lični izaslanik za dijasporu tadašnjeg predsjednika RS i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Njegovo djelovanje u Njemačkoj godinama je bilo obavijeno velom tišine, ali posljednji događaji su bacili novo svjetlo na njegov angažman.
Ćetković se u više navrata javno oglašavao protiv visokog predstavnika Christiana Schmidta – koji je, paradoksalno, Nijemac – te davao otvorenu podršku Dodikovim političkim stavovima. Sve to čini iz zemlje čiji ustavni poredak sada javno podriva, dok istovremeno koristi njene slobode da nesmetano širi antiustavni narativ. Zanimljivo je i to što je u RS donijeta odluka da se njemačka ministrica za Evropu i klimu Anne Luhrmann proglasi personom non grata, nakon čega je nezakonito istjerana iz entiteta RS – iako je došla u BiH kao legitimna gošća državnih institucija.
Za rad Predstavništva u Stuttgartu godišnje se iz budžeta RS izdvaja 600.000 KM. Iako su se Ćetković i Filipović, kao Dodikove ključne figure u dijaspori, trudili opravdati ova sredstva, svi njihovi pokušaji lobiranja pokazali su se jalovim. Nova geopolitička realnost jasno pokazuje: niko u ozbiljnoj evropskoj politici ne želi više da ima posla s akterima koji destabilizuju BiH i ruše njen ustavni poredak.
Kraj političke avanture – ili početak povratka kući?
Ako austrijske i njemačke vlasti zaista krenu putem potpunog zamrzavanja odnosa s ovim entitetskim predstavništvima, to bi moglo značiti kraj višegodišnjeg pokušaja da se kroz paralelne kanale gradi međunarodna mreža podrške Dodikovim politikama. Ostat će tek gorka istina: milioni su potrošeni, vrijeme je izgubljeno, a RS ostaje izolovana – ne zahvaljujući vanjskim pritiscima, već unutrašnjem razgraditeljskom djelovanju onih koji su trebali da je vode.
Pitanje koje ostaje jeste: hoće li Dodik i dalje pokušavati da izigrava državnika na tuđem terenu, ili će konačno priznati da njegova bajka o međunarodnom lobiranju više ne prolazi čak ni u Beču i Stuttgartu, gradovima koje je nekada smatrao ključnim karikama u svojoj vanjskoj politici? Jedno je sigurno – njegovo "bečko čedo" i "stuttgartska ekspozitura" više neće igrati ulogu utočišta, već potencijalnih tačaka gašenja i srama.
