Dok Pojas Gaze gori pod teretom bombardovanja, a civile svakodnevno sustiže smrt, Bosna i Hercegovina pokazuje istinsko lice svoje vlasti – lice hladne, birokratske ravnodušnosti, gdje riječi imaju veću vrijednost od života djece.
Zastupnici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojili Rezoluciju o Palestini. U njoj se zahtijeva hitan i bezuslovni prekid ratnih dejstava, izražava „duboka zabrinutost“ i moralna podrška.
Ali, iza tih riječi skriva se sramotna istina: 22 mjeseca nakon odluke Parlamenta, milion KM pomoći djeci Gaze još nije stigao do njih. Ni kap vode, ni komad hrane, ni lijek.
Dok djeca Gaze, ranjena, gladna i traumatizirana, traže hranu i sigurnost, vlast u BiH sjedi i broji svoj mandat. Koalicija Trojka-SNSD, koja upravlja državom, pokazala je potpuno odsustvo humanosti. Milion maraka, predviđenih za spasavanje života, stoji netaknuto, dok političari prave kalkulacije, smišljaju strateške manevre i brinu o svom opstanku vlasti. Svaki dan kašnjenja znači novu smrt, novu ranu, novu tragediju
Milion maraka koji je, po nalogu državnog Parlamenta, trebao spasiti život gladne i ranjene djece, i dalje stoji netaknuto – ni kap vode, ni komad hrane, ni lijek nisu stigli do onih kojima su životno potrebni.
Rezolucija je prošla, a sa njom i još jedna šuplja politička gesta. Riječi podrške, izrazi zabrinutosti i moralne deklaracije – to je sve što Bosna i Hercegovina danas može ponuditi
Glavni odgovorni za ovu bezdušnost na tragediju su upravo oni koji sjede u vlasti. Niko iz vladajuće koalicije nije se potrudio da izvrši osnovni ljudski i politički pritisak da se sredstva isplate. Dok djeca Gaze umiru, oni broje mandate, kalkulišu i prave planove za vlastiti politički opstanak. Svaka neisplaćena marka predstavlja smrt, svaka odložena odluka simbolizira krv nevine djece koja nisu imala privilegiju da budu rođena u mirnom dijelu svijeta.
Ovo nije samo propust – ovo je sramotna nebriga, brutalna ravnodušnost i direktna izdaja osnovnih humanih vrijednosti koje država, bar nominalno, treba štititi. Svaka riječ podrške koja ostaje mrtvo slovo na papiru, dok djeca umiru od gladi i rajanja, postaje poruka – BiH je spremna gledati, ali ne i djelovati.
Dok Gaza vapi za pomoć, dok se broj mrtvih i ranjenih svakodnevno povećava, vlast u BiH pokazuje da su im simbolične deklaracije važnije od ljudskih života. Pitanje koje ostaje – koliko još djece mora pasti, koliko još genocidnog nasilja proći, da bi „država“ počela djelovati?
Svakom neisplaćenom milionom KM vlast šalje jasnu poruku: ovdje su prazne riječi važnije od ljudskih života, a djeca Gaze su samo statistika na papiru.
