PAD U PRIHODIMA I DOBITI UPRKOS NAPLAĆENIM MILIONIMA OD PUTARINA I AKCIZA

Gdje cure milioni? “Autoceste FBiH” bilježe pad prihoda i dobiti, a vozači svakog dana plaćaju skuplju vožnju i gorivo

Autoceste fbih

Dok vozači širom Federacije Bosne i Hercegovine svakodnevno plaćaju sve skuplju putarinu i sipaju gorivo opterećeno akcizama, koje navodno služe za izgradnju autoputeva, finansijski izvještaj Javnog preduzeća Autoceste FBiH za prvih šest mjeseci 2025. godine otkriva – pad prihoda, pad dobiti i tektonsko pitanje: gdje zapravo nestaje novac?

Prema zvaničnim podacima, ukupni prihodi preduzeća u periodu od 1. januara do 30. juna ove godine iznosili su 69,1 milion KM, što je pad u odnosu na isti period prošle godine kada su iznosili 72,3 miliona maraka. Istovremeno, i rashodi su blago pali – sa 62,5 na 61,7 miliona KM. Ali ono što najviše bode oči jeste smanjenje dobiti – sa prošlogodišnjih 9,7 miliona KM na ovogodišnjih 7,3 miliona.

Gdje su pare od putarina i akciza?

Podsjetimo, “Autoceste FBiH” ostvaruju prihode prvenstveno iz dva izvora: naplate putarine na izgrađenim dionicama autoputeva i dijela akcize na gorivo, koja je dodatno opterećenje na leđa građana i preduzeća. Ta sredstva se, barem prema zakonu, moraju trošiti isključivo za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje autocesta.

No, postavlja se logično pitanje – kako to da prihodi padaju, iako broj registrovanih vozila u Federaciji konstantno raste, a vožnja autocestama postaje sve skuplja? Kako je moguće da uz rast potrošnje goriva i stalne akcize – koje se slivaju direktno u fond za ceste – prihodi ne rastu proporcionalno?

Fiktivni rast, realni pad

U vremenu kada se građanima prodaje priča o “historijskim ulaganjima u infrastrukturu”, kada se otvaraju gradilišta za predizborne fotografije, a svaki metar asfalta pretvara u politički spektakl, brojke pokazuju sasvim suprotan trend: prihodovna stagnacija i pad profita. Iako javno preduzeće ne bi smjelo postojati radi ostvarivanja profita, ono bi bar moralo upravljati javnim novcem odgovorno, transparentno i sa vizijom.

No, realnost je daleko od toga. Preduzeće bilježi pad prihoda, što može značiti samo jedno: loše upravljanje, rasipništvo, sumnjivi ugovori ili kombinacija svega navedenog. A sve to pod krinkom “strategije razvoja cestovne infrastrukture”.

Asfalt koji vodi u nepoznato

Iako se Autoceste FBiH hvale investicijama i izgradnjom novih dionica, stvarnost na terenu često izgleda drukčije. Mnoge najavljene dionice kasne mjesecima, pa i godinama. Tenderi se obaraju, ugovori poništavaju, izvođači mijenjaju. U međuvremenu, vozači voze po skupim, ali često zapuštenim dionicama, bez osnovnih sadržaja, signalizacije ili sigurnosnih mjera.

A kada pogledamo iznose koje “Autoceste FBiH” troše na usluge pravnih savjetovanja, revizija, konsultanata, reprezentaciju i "promotivne aktivnosti", postaje jasno da milioni ne idu isključivo u beton i čelik.

Ko će odgovarati?

Ovo preduzeće godinama funkcioniše kao samostalni političko-ekonomski entitet u kojem je odgovornost rijetkost, a javnost neželjeni gost. Unatoč milionskim prihodima, građani i dalje voze po nepovezanim cestama, s nekoliko stotina kilometara auto-puteva za cijelu Federaciju, iako se o “hiljadama kilometara koridora Vc” priča već desetljećima.

Izvještaji o padu dobiti mogli bi, i trebali bi, pokrenuti lavinu pitanja. Ne samo o poslovanju preduzeća, već i o ukupnom pristupu razvoju infrastrukture u Federaciji. Koliko je dionica zaista izgrađeno u posljednjih godinu dana? Koliko je sredstava zaista otišlo na asfalt, a koliko na “konsultantske usluge”? Ko i zašto upravlja javnim resursima bez strateške vizije?

Vrijeme je za obračun sa neefikasnošću

Pad dobiti u kontekstu rastuće potražnje za infrastrukturom, rastuće potrošnje goriva i sve skuplje putarine je crveni alarm. Vrijeme je da se Autoceste FBiH prestanu tretirati kao partijski plijen i počnu funkcionisati kao ono što bi trebale biti – motor razvoja zemlje.

Jer svaka marka koju građanin uplati kroz putarinu i akcizu, a koja ne završi u izgradnji i modernizaciji puteva, jeste čista krađa vremena, prostora i budućnosti ove zemlje. A ako ni to nije dovoljan razlog za ozbiljnu reformu – šta jeste?


Znate više o temi ili prijavi grešku