Gdje su pare? Građani BiH plaćaju zaštitu od katastrofa, a institucije se ne oglašavaju

Svaki mjesec, svaki zaposleni građanin u Bosni i Hercegovini izdvaja minimalno 3,10 KM za "zaštitu" od prirodnih i drugih nesreća.

Ove sitne svote, naizgled beznačajne, sakupljaju se u velike iznose, a prema procjenama, u Federaciji BiH trenutno je zaposleno oko 550.000 ljudi. Tako se mjesečno prikupi oko 1,7 miliona KM, a godišnje čak 20 miliona KM.

I sad se postavlja ključno pitanje: Gdje su ta sredstva?

Na papiru, sve izgleda savršeno. Uplaćujemo, vjerujemo u sistem, ali kad dođe do katastrofa – a već smo ih vidjeli u nedavnom periodu – odgovora nema. Građani se suočavaju s posljedicama poplava i klizišta bez podrške institucija koje bi trebale biti tu da reaguju.

Umjesto toga, oslanjamo se na humanitarne akcije i nevladine organizacije. Kuda su nestali milioni koje su građani uložili u zaštitu?

Ova situacija otkriva ozbiljne propuste u sistemu civilne zaštite. Sva ta sredstva koja su namjenska, a ne koriste se, ostavljaju nas u dubokom razočaranju i osjećaju bespomoćnosti. Gdje su planovi, oprema, obuka i resursi koji bi trebali biti na raspolaganju? Kako je moguće da u zemlji gdje se toliko novca prikuplja za "zaštitu" od nesreća, ljudi ostaju sami suočeni s prirodnim katastrofama?

Umjesto da budemo ponosni na našu civilnu zaštitu, moramo se pitati: Je li sve ovo samo dimna zavjesa? Da li institucije samo prikupljaju novac, dok se u stvarnosti ništa ne radi? Ove sumnje dodatno se pojačavaju kad vidimo da se više truda ulaže u politiku i razne manipulacije nego u stvarne akcije zaštite građana.

Izgleda da je tajnovitost i nedostatak transparentnosti postali norma. Gdje su izvještaji o trošenju tih sredstava? Gdje su informacije o tome kako se pripremaju na prirodne katastrofe? Naša prava i sigurnost su ugroženi, a mi nemamo odgovor na to.

Osim toga, situacija se dodatno pogoršava nedostatkom adekvatne mehanizacije i resursa. Kako možemo očekivati da se nosimo s katastrofama kada imamo slabu infrastrukturu i nedovoljno obučene timove? Ova pitanja postavljaju sumnju na sve razine vlasti, od lokalnih do državnih, jer nije samo riječ o novcu, već o ljudskim životima.

Građani BiH zaslužuju više od praznih obećanja. Očekujemo da se sredstva koja se prikupljaju koriste za konkretne akcije, obuke i zaštitu. Bez toga, svi smo mi samo brojevi u statistikama, a naše sigurnosti su u rukama onih koji ne pokazuju odgovornost.

Koliko dugo ćemo još čekati odgovore? Koliko dugo će institucije ignorirati svoje obaveze? Odgovornost je na njima, a mi ne smijemo zaboraviti da postavljamo pitanja.

Jer kad dođe do katastrofe, mi ćemo biti oni koji će se suočiti s posljedicama – a oni koji su trebali reagirati, samo će se skrivati iza brojeva i praznih obećanja.