Dok se političke igre nastavljaju, pacijenti traže pomoć izvan BiH, a vlast nije sposobna imenovati ključnog direktora zdravstvene ustanove.
Profesor doktor Ismet Gavrankapetanović imenovan je za generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) gotovo prije godinu dana, tačnije 28. decembra 2023. godine. Odluku je donio Upravni odbor KCUS-a, ali do danas, godinu dana kasnije, imenovanje nije potvrđeno jer nije dobilo saglasnost federalnog ministra zdravstva, Nediljka Rimca.
Tokom ove godine, pozicija generalnog direktora bila je upražnjena, a v.d. direktori su se smjenjivali. Trojka je očigledno pokazala svoje nesnalaženje i unutrašnju podijeljenost, jer ni unutar samih stranaka – SDP-a, NIP-a i Naše stranke – nema saglasnosti oko toga ko bi trebao biti imenovan. HDZ BiH je, pak, ostao po strani, jer ova stranka ne pokazuje interes za institucije koje nisu od značaja za kantone u kojima nisu na vlasti.
Dok Trojka ulaže napore u unapređenje kantona sa hrvatskom većinom, kao što je Kanton 10, Kanton Sarajevo i drugi kantoni sa bošnjačkom većinom su, nažalost, prepušteni propadanju u svakom pogledu. Najveći primjer ovoga je devastacija KCUS-a i drugih kliničkih centara, dok Trojka ne samo da nije uspjela da unaprijedi zdravstvo, nego ga brutalno uništava.
Sjećate li se izjava Dragana Stevanovića iz 2023. godine, kada je izabran u Upravni odbor Univerzitetskog kliničkog centra? Tada je rekao da nije pretjerano reći da pomalo strahuje od onoga što će zateći na KCUS-u. Međutim, nije poznato da li mu se strah povećao, s obzirom na to da ni godinu dana kasnije nisu u stanju imenovati direktora, a ni izvršiti temeljnu analizu kadrovskih, finansijskih i drugih uvjeta u kojima funkcioniše Klinički centar.
U takvim okolnostima pacijenti su prisiljeni tražiti pomoć u drugim gradovima i zemljama, poput Mostara, Banje Luke, Zagreba, Beograda i Turske, dok ogromna sredstva i dalje teku, ali nažalost prema principu nacionalne pripadnosti rukovodilaca koji odobravaju sredstva (ZZO, ministar zdravlja).
Sadašnja vlast nije samo dokazala da nije sposobna osmisliti ozbiljan plan za reformu zdravstva, već su pokazali da nisu ni u stanju imenovati direktora! Možemo samo zamisliti šta bi se desilo da je slična situacija bila pod kontrolom SDA ili DF-a. Bili bi podvrgnuti svakodnevnim protestima, a zahtjevale bi se njihove ostavke i rekonstrukcija Vlade. Sindikat KCUS-a, koji je svjestan ozbiljnosti situacije, organizirao je proteste, ali ovi su samo površno prikazali duboku krizu u ovoj ključnoj zdravstvenoj ustanovi.
Zahtjevi sindikata su jasni – traži se imenovanje stalnog generalnog direktora i upravnog odbora, te isplata dugova prema zaposlenicima KCUS-a. Također, traže se poštivanje Kolektivnog ugovora za sve uposlenike KCUS-a, a ne samo za one koji se nalaze pod voljom šefova. Trenutno postoji šest miliona maraka duga.
Očekuje se da sindikat poduzme daljnje mjere, uključujući tužbu protiv federalne vlade i Ministarstva zdravstva FBiH zbog neprovođenja odluka o imenovanju direktora. Međutim, ovakvi najavljeni koraci nisu motivirali vlast da se ozbiljno posveti rješavanju ovog pitanja. Šta onda reći o ovoj vlasti? Da li se Stevanovićev strah povećao ili se oni još uvijek bave samo naslijeđenim problemima koje je ostavila Sebija Izetbegović? Ni nakon godinu dana nisu pomakli ni prst, dok im je najvažnije da idu tenderi, dok su pacijenti očigledno na trećem mjestu.
Možda bi uključivanje američkog ambasadora u BiH, Michaela Murphyja, kao što je bio slučaj s pitanjem Južne interkonekcije, natjeralo Trojku da shvati važnost ovog pitanja. Do tada, nažalost, možemo samo maštati.
