Cijene goriva padaju, ali računi građana rastu: Ko zaista profitira od inflacije?
Iako su cijene goriva u Bosni i Hercegovini u proteklih godinu dana pale za oko 0,40 KM po litru, građani ne primjećuju olakšanje u troškovima života. Naprotiv, mnogi osnovni proizvodi poskupjeli su, dok je pad cijena kod drugih artikala gotovo zanemariv.
Prošle godine, litra euro dizela i benzina 98 koštala je oko 2,80 KM, dok danas cijene u prosjeku iznose 2,40 KM. Ipak, ova promjena nije dovela do osjetnog smanjenja cijena hrane i drugih osnovnih potrepština. Hljeb, meso, mliječni proizvodi i druge namirnice bilježe kontinuirani rast cijena.
Problem leži u konstantnom opravdavanju visokih cijena tvrdnjom da su proizvodi proizvedeni u periodu kad su troškovi goriva bili viši. Na globalnom tržištu, cijene nafte zabilježile su pad, ali se taj trend ne odražava na lokalne trgovine. Dodatni problem predstavlja izostanak efikasnih politika koje bi regulisale rast cijena i ograničile monopol trgovačkog lobija.
Sve veća konkurencija među trgovinama tjera građane da obilaze više mjesta kako bi pronašli povoljnije cijene, što dodatno opterećuje kućne budžete. Inflacija je, čini se, postala alat kojim država povećava budžetske prihode, dok su građani prepušteni sami sebi.
Uz to, očekivanja od predstojećeg poskupljenja električne energije dodatno zabrinjavaju, jer bi mogla dovesti do daljnjeg porasta cijena proizvoda i usluga. Dok se nafta na svjetskim tržištima stabilizovala, opravdanja za rast cijena u BiH postaju sve neuvjerljivija, otkrivajući da su u igri faktori koji s ekonomijom imaju sve manje veze.
Pokazatelji pokrivenosti sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom, koji iznose manje od 45%, dodatno oslikavaju težak položaj potrošača u zemlji. U takvim uvjetima, pitanje je koliko će građani moći izdržati rastuće pritiske i koliko su spremni nositi teret koji proizlazi iz politike koja pogoduje trgovcima, a ne običnim ljudima.
