Samo nekoliko sati nakon prvih napada na Iran, zemlja je ponovno uronila u gotovo potpuni internetski mrak, što je drastično ograničilo protok informacija i mogućnost međusobne komunikacije Iranaca. Analitičari digitalne cenzure tvrde da je gašenje interneta prvenstveno namjerni potez režima koji se bori za opstanak i kontrolu, piše The Guardian.
Prema Dougu Madoryju iz tvrtke za internetsku analitiku Kentik, manji dio prekida mogao bi biti posljedica oštećenja infrastrukture uzrokovanih američkim ili izraelskim napadima, moguće na optičkom kabelu. Zabilježeno je nekoliko manjih ispada koji su pogodili više mreža, što bi moglo upućivati na tehničke kvarove poput prekida optike ili nestanka struje. Međutim, stručnjaci se slažu da je prekid uglavnom rezultat svjesne odluke režima očajnog da zadrži vlast.
“Radi se o kontroli, a moguće i o usporavanju propasti režima”, navode istraživači iz Project Ainita i Outline Foundation, organizacija usmjerenih na internetsku infrastrukturu i borbu protiv digitalne cenzure. “Jer ako odjednom popustite i omogućite svima da se povežu i komuniciraju, mogli bi se vrlo lako okupiti i, da tako kažemo, dovršiti posao.”
Iran je prvi put potpuno isključio internet 8. siječnja, tjednima nakon eskalacije protuvladinih prosvjeda zbog vrijednosti valute. Potpuni mrak trajao je gotovo tri tjedna, sve dok vlada 28. siječnja nije ublažila, ali ne i u potpunosti ukinula, ograničenja. To je vlastima omogućilo da djelomično prikriju krvavi obračun s prosvjednicima u kojem je, prema procjenama, ubijeno na desetke tisuća ljudi.
Stručnjaci koji prate iransku digitalnu cenzuru kažu da je najnoviji prekid gotovo jednako sveobuhvatan kao i onaj u siječnju. Čini se da mobilni telefoni rade unutar zemlje, ali svaka druga veza s vanjskim svijetom je prekinuta. Oni koji nemaju pristup Starlinku ili alternativnim načinima komunikacije potpuno su odsječeni.
Prekid komunikacija pojačao je zbunjenost unutar Irana. S jedne strane, mogao bi navesti ljude da ostanu kod kuće, u strahu od izlaska na ulice bez mogućnosti da provjere gdje je sigurno. S druge strane, nedostatak informacija mogao bi ih natjerati da se okupljaju. “Ljudima oduzimate mogućnost da provjere jesu li im bližnji dobro”, kažu istraživači. “No, uvijek postoji element rizika, i za vladu i za narod.”
Iran već dugo nastoji kontrolirati protok informacija unutar svojih granica. Istraživači podsjećaju kako je režim posljednjih godina išao toliko daleko da je postavljao mikrovalne odašiljače po krovovima u Teheranu kako bi ometao signale i spriječio Irance da prate strane televizijske i radijske postaje. “Doista su se trudili na sve moguće načine blokirati te kanale, čak i po cijenu ozbiljnih zdravstvenih posljedica za stanovništvo”, ističu.
Trenutni prekid podsjetio je na dane straha nakon pada šaha i desetljeće rata, kada je bilo gotovo nemoguće doći do informacija o nestalim članovima obitelji ili vanjskom svijetu.
Gašenje interneta doprinosi sve većem osjećaju među običnim Irancima da nema izlaza, pogotovo dok Turska zatvara kopnenu granicu, a zračni prostor je zatvoren. “Stvara se osjećaj da ste zarobljeni, zar ne? Kamo su Iranci i inače, prije svega ovoga, mogli ići bez vize?”, pitaju se istraživači.
“Nema izlaza. A kad se zatvori zračni prostor, obustave letovi i zatvore granice, što vam preostaje nego osjećaj da ste u klopci?”
