Sarajevske ulice danas ponovo postaju mjesto istine koju institucije očigledno ne žele ili ne znaju izgovoriti. Građani se ponovo okupljaju, ne iz hira, ne iz politike, nego iz osjećaja duboke nepravde i straha koji se uvukao među ljude nakon tragedije koja je zauvijek promijenila živote mnogih.
Nakon što je ostavku podnio premijer Nihad Uk, demonstranti jasno poručuju da tu odgovornost ne smije stati. Njihov sljedeći zahtjev sada ima ime i prezime – traže ostavku direktora KJKP GRAS, Senad Mujagić.
Okupljeni stoje odlučno, držeći transparente koji ne ostavljaju prostor za pogrešno tumačenje:
To nisu samo parole. To je optužnica javnosti protiv sistema koji, kako građani osjećaju, predugo izbjegava odgovornost.
Tišina koja boli više od riječi
Građani ne kriju ogorčenje zbog činjenice da, nakon tragedije koja je odnijela jedan mladi život i teško povrijedila druge, nije uslijedilo jasno, javno i ljudsko obraćanje direktora preduzeća koje upravlja tramvajima. Nije bilo objašnjenja koje bi smirilo strah. Nije bilo odgovora koji bi vratio povjerenje.
Ta tišina danas odzvanja glasnije od bilo kakvog priznanja.
Ljudi se pitaju: kako je moguće da nakon ovakve tragedije niko na vrhu sistema ne osjeti moralnu obavezu da stane pred građane i kaže istinu? Kako je moguće da oni koji upravljaju životno važnim sistemom javnog prevoza ne osjećaju odgovornost prema ljudima koji svakodnevno ulaze u ta vozila vjerujući da su sigurni?
Građani traže odgovornost, ne izgovore
Protesti protiču mirno, ali atmosfera nije mirna. Ona je teška, nabijena emocijama i nepovjerenjem. Ljudi više ne vjeruju u formalna saopštenja, u proceduralne fraze i obećanja bez konkretnih poteza.
Oni traže odgovornost tamo gdje ona zaista pripada – na vrhu.
Jer za građane, ovo nije samo pitanje jedne nesreće. Ovo je pitanje sistema. Pitanje sigurnosti. Pitanje života.
Sve više građana otvoreno govori da odgovornost ne može i ne smije završiti na vozaču ili pojedincima nižeg ranga, dok oni koji upravljaju sistemom ostaju netaknuti.
Grad koji više ne pristaje na šutnju
Na ulicama Sarajevo danas stoji nova energija – energija ljudi koji su izgubili strpljenje, ali ne i dostojanstvo.
Njihova poruka je jednostavna i jasna: sistem mora početi odgovarati onima zbog kojih postoji.
Jer povjerenje, jednom izgubljeno, ne vraća se riječima. Vraća se odgovornošću.
A građani danas jasno poručuju – neće stati dok je ne dobiju.
