Mostar je ponovno u centru političkog skandala koji ruši svaki preostali kredibilitet lokalne vlasti.
Gradonačelnik Mario Kordić, čovjek koji bi trebao predstavljati zakon, red i transparentnost, svojim je nedavnim potezom pokazao da je vlast u Mostaru postala privatni posjed političkih stranaka. Imenovanje Slavena Zeljke, čovjeka koji je godinama u središtu sumnji za korupciju, zloupotrebu položaja i nezakonito zapošljavanje, za savjetnika u njegovom kabinetu predstavlja otvoreno ponižavanje pravne države i javne etike.
Zeljko nije tek ime iz medija – on je simbol političke bezobzirnosti i klijentelizma. Nekadašnji predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Mostar, Zeljko je već bio upleten u nekoliko afera koje razotkrivaju sistemsku korupciju u institucijama. Godine 2022. Zeljko, zajedno s Herminom Zornićem, nezakonito je zaposlio najmanje 15 osoba u firmu Operator – Terminali FBiH, potpuno zaobišavši javni oglas i procedure koje zakon jasno zahtijeva. Ovo nije bila greška – ovo je planska, hladnokrvna zloupotreba moći, kojoj je cilj bio nagraditi stranačke poslušnike i ojačati mrežu političkog klijentelizma.
Ipak, Zeljkova istorija skandala proteže se još dalje. Prije devet godina bio je upleten u nezakonito zapošljavanje pet savjetnika u kabinetu Lidije Bradare, tadašnje predsjedavajuće Doma naroda Parlamenta FBiH. Iako tada nije bilo tužilačke odluke, njegova reputacija u političkoj areni Mostara ostala je jasna: Zeljko je čovjek koji zakon vidi kao opcionalni alat, a ne obavezu.
Incident iz augusta prošle godine dodatno ilustrira njegovu moć i bezbrižnost – službeni automobil Slavena Zeljke, “Passat”, izgorjeo je pod nerazjašnjenim okolnostima. U to vrijeme Zeljku su bile izrečene mjere zabrane obavljanja funkcije člana Uprave u firmi Operator – Terminali FBiH, no to ga nije spriječilo da i dalje uživa privilegije koje mu pruža politička zaštita. U septembru prošle godine, Zeljko i Zornić su smijenjeni s direktorskih pozicija, ali očito je da su vrata moći ponovno širom otvorena – i to direktno kroz Kordićev kabinet, što jasno pokazuje da se pravilo “politički podobni su iznad zakona” u Mostaru primjenjuje bez izuzetka.
Ova odluka ne utiče na političku elitu i šalje jasnu poruku: Zakon i moral vrijede samo za obične građane, dok politički podobni mogu ignorirati pravosuđe i javnu etiku bez ikakvih posljedica. Mostar postaje laboratorij političkog nihilizma, gdje su klijentelizam, korupcija i političko nasilje normativ.
Dok se građani bore s nefunkcionalnim institucijama i nepoštovanjem zakona, HDZ-ovci uživaju u plijenjenju moći. Zeljko je simbol te mreže – čovjek koji je godinama svojim nelegalnim radnjama razgrađivao sistem, a sada je nagrađen za lojalnost. Svaki njegov potez i svaka njegova nova funkcija u vlasti podsjećaju da politika u Mostaru više nije javna služba, već privatni biznis.
Gradonačelnik Kordić i Zeljko svojim djelovanjem šalju poruku cijelom gradu: pravda i zakon su mrtvi, a moć je monopol HDZ-a i njegovih odabranih. S ovakvim imenovanjima Mostar se pretvara u grad u kojem kriminalci upravljaju, javna sredstva se troše na poslušne poslušnike, a građani ostaju nemoćni promatrači.
Ova situacija nije samo lokalna – ona je simbol poraza demokratije, transparentnosti i odgovornosti u cijeloj Bosni i Hercegovini. I dok se građani pitaju kada će netko odgovarati, politička elita se smije u lice pravdi, nagrađujući one koji zakon vide samo kao smetnju, a ne kao pravilo.
