Na zgradi u Pančevu osvanuo je grafit koji šokira i izaziva strah – natpis "Oj Pazaru novi Vukovaru, Oj Sjenice druga Srebrnice" predstavlja otvoreni poziv na vjersku i nacionalnu mržnju, aluziju na najmračnije stranice ratne prošlosti Balkana.
Ovaj vandalizam nije samo čin uništavanja privatne imovine, već direktna poruka koja probija okvire civilizovanog društva i ugrožava sigurnost lokalne zajednice.
Incident je otkriven kada su stanari zgrade primijetili tri maloljetna lica na mjestu događaja. Svojim prisustvom, ma koliko tvrdili da “samo čuvaju grafit”, potvrđuju alarmantnu sliku društva u kojem se mlađe generacije izlažu idejama mržnje i radikalizma. Zahtjev da se ne fotografišu dodatno naglašava pokušaj skrivanje odgovornosti, dok je odrasli počinilac (22) ubrzo priveden sa pronađenim sprejevima i tragovima boje na rukama.
Ovaj incident nije izolovan slučaj – on je simptom dubljeg problema: društvo u kojem istorijska trauma i nacionalistička retorika prelaze granice sjećanja i ulaze u svakodnevicu. Grafit, kao simbol nove mržnje, pokazuje da prošlost nije učila, da trauma nije prevaziđena, a institucije ne samo da kasne u reakciji, nego često i ostaju nemoćne pred širenjem ideja koje mogu prerasti u nasilje.
Šokantno je što ovakvi pozivi na mržnju dolaze u prisustvu maloljetnika, što otvara pitanje odgovornosti roditelja, škole i šire zajednice. Djeca nisu samo posmatrači; ona su instrumenti u rukama ideologa mržnje, što baca ozbiljan teret na društvo koje bi trebalo da štiti najranjivije. Dok se zgrade čiste, a uviđaji obavljaju, ostaje gorak osjećaj da se društvo suočava sa rastućom normalizacijom ekstremizma – grafit možda nestaje sa zida, ali ideja koju prenosi i dalje kruži ulicama i glavama mladih.
Građani Pančeva, ali i cijele Srbije i regiona, suočavaju se sa stvarnošću u kojoj nasilje simbolički počinje od zida, a završava u razbijenim društvenim vezama i narušenom povjerenju među ljudima. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko su institucije spore, neefikasne i često nemoćne da preventivno djeluju protiv širenja ideologija mržnje. Umjesto da se društvo kolektivno suprotstavi ovakvim pojavama, često ostaje u pasivnom posmatranju, dok grafiti, poruke i simbole mržnje preuzimaju javni prostor.
Ovaj događaj u Pančevu nije samo vandalizam – on je alarm, upozorenje i ogledalo društvene dekadencije. Dok se država fokusira na formalnosti, poruke mržnje pronašle su svoj put do zidova i mladih umova, što predstavlja opasnost koja može eskalirati u nasilje. Bez hitne reakcije, edukacije i jasne društvene osude, svaki novi grafit može postati korak bliže ponovnom buđenju ratnih i nacionalističkih trauma.
