Nebo je za nas obične smrtnike daleko, a zemlja na kojoj koračamo postala je nemilosrdna – tvrda i bezdušna.
Život u Bosni i Hercegovini danas je postao borba za preživljavanje. Temeljni standardi postali su luksuz koji si mogu priuštiti samo oni na vrhu, dok su svi ostali pritisnuti pod težinom inflacije, nesigurnosti i neviđenih poskupljenja. Svaka nova cifra na platnoj listi samo je podsećanje na to koliko je taj „minimalni život“ sve dalji i dalji. U zemlji gdje je jedino sigurno to da ništa nije sigurno, građani postaju samo statistika, a njihovi problemi samo materijal za još jednu floskulu koju vlast upotrebi da bi obuzdala nezadovoljstvo.
Zašto je minimalna plata najnovija šala?
Ako su prošla obećanja da će minimalna plata u BiH od januara 2024. godine iznositi 1.000 KM do danas ostala samo priča, onda bi već sada morali shvatiti da su nas vlasti ponovo prevarile. Obećanja o povećanjima minimalnih primanja 2025. godine neće učiniti ništa da ublaže svakodnevnu agoniju stanovništva koje jedva preživljava od platnog razdoblja do platnog razdoblja. Prosječna plata od 1.369 KM u Federaciji BiH ne pokriva ni osnovne životne troškove, dok Sindikalna potrošačka korpa za novembar iznosi 3.107,50 KM! Službena cifra nije ništa više od uvredljivog pokrića koje ne služi ničemu osim da se lakše zadrži „socijalni mir“ – mir koji je duboko odvojen od stvarnosti, jer ta realnost je bolna i neumoljiva.
„Korpa“ koja se sve više vidi u dnu!
Korpa koju smo nekada nosili s ponosom sada je tek sjećanje na bolji život. Za isti novac koji je prije nekoliko godina napunio cijela kolica, sada možete tek napuniti malu korpu koju jedva nosite, dok vam dno postaje jasno i vidljivo. Koliko je još samo do trenutka kada će "prazna korpa" postati jedino što možete priuštiti? Minimalna plata danas pokriva samo 44,05% Sindikalne potrošačke korpe, dok minimalna plata pokriva samo 19,92% iste te korpe! Na ovome se ne može štediti. Nema više ni „pripreme“ za život u ovom društvu, jer koliko god da ste se trudili, brojke jednostavno ne odgovaraju stvarnom životu. Luksuzna obećanja su postala sve lakša jer građani više ni nemaju iluzija da će se stanje popraviti. Borba za preživljavanje postala je svakodnevna realnost.
Poskupljenja koja vam izjedaju budžet: Šta nam preostaje?
Cijene osnovnih životnih namirnica strmoglavo rastu. Kafa je više nego udvostručila cijenu, a osnovne potrepštine postale su luksuz za većinu porodica. Ako ste prije nekoliko godina za 9 KM mogli kupiti kilogram kafe, danas, na istom mjestu, isti proizvod možete pronaći po cijeni od 23 KM! Svaka promjena cijene postaje šamar za običnog čovjeka, dok vlast samo izmišlja nove načine da objašnjava kako inflacija nije problem, već „navigacija u turbulentnim vremenima“. U međuvremenu, cijena čokolade raste na 6,5 KM za 300 grama, dok je prije nekoliko godina bila gotovo upola niža.
A što je najgore, ovo je samo početak. Ekonomisti i analitičari već najavljuju novi val poskupljenja koji će nas pogoditi u 2024. godini. Inflacija neće stati, a cijene energenata samo će dodatno iscrpiti ionako prazne džepove. To znači da oni koji već sada jedva spajaju kraj s krajem suočavaju se s daljnjim finansijskim problemima. Pitanje je – gdje to vodi? Hoće li stanovništvo BiH biti suočeno s još jednim talasom izumiranja, dok vlasti sviraju svoje omiljene političke melodije, lažući o „mogućnostima i rješenjima koja dolaze“?
Vlasti koje ne rade, ali potrošnja raste!
Dok građani svakodnevno gledaju kako im novčanici postaju sve tanji, političari s lakoćom uživaju u svojim privilegijama. Dok vi brinete o tome hoćete li moći platiti struju, oni već sada raspravljaju o novim autima i tenderskim prevarama. Vlade koje kupuju najnovije luksuzne automobile, bez stida i obzira, ne mare za to što radnici traže povećanje plata i smanjenje životnih troškova. Umjesto da poduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije i povećanje životnog standarda, oni su više zauzeti zadnjim partijskim dogovorima i oblačenjem novih odijela. Kumovi na tenderima, direktorstva za stranačke poslušnike i prazna obećanja postali su omiljena politička igra.
Građani, dakle, nisu samo bez plata – oni su bez nade. Ove godine, sljedeće godine, bit će isto. Dok narod pada dublje u jamu ekonomskog uništenja, vlasti ostaju na istom mjestu – bez odgovornosti, bez smanjenja luksuza i bez stvarnih rješenja.
Dok se cijene penju, a ljudi padaju, BiH će postati zemlja u kojoj se neće boriti za slobodu, već za goli opstanak. Niko ne zna što će sljedeće poskupjeti, jer sudeći po dosadašnjem „čudu od vlasti“, odgovor je jednostavan – sve!
