Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova Hrvatske, danas je posjetio Bugojno.
U stilu imperijalističkog kompleksaša, "držao je lekciju" Bosni i Hercegovini, nazivajući Bugojno gradom aparthejda i tvrdeći da se iz njega protjeruje sve što je hrvatsko. Poentirao je da u tom gradu nema niti jedne ulice sa hrvatskim imenom.
Odakle pravo šefu hrvatske diplomatije da se miješa u unutrašnje poslove druge države, čak i ako je po rođenju Bosanac i Hercegovac? Odakle mu pravo da dijeli lekcije i preporučuje Bugojnu da se ugleda na Mostar, grad koji on opisuje kao 'definiciju multietničnosti i skladnih međunacionalnih odnosa'? Mostar, gdje dominira najveći objekat divlje gradnje u regiji – križ koji nije samo simbol politike Grlić Radmana i sličnih, već i odraz bezzakonja i kriminala provedenog pod krinkom "ugroženosti" jednog naroda.
U zapadnim dijelovima Mostara i danas postoje ulice posvećene ustaškim zločincima. Možda Grlić Radman želi takva imena i u Bugojnu? I križ na brdu iznad tog grada? Šef hrvatske diplomatije sigurno želi da bugojanski mladi Bošnjaci, pod krinkom fudbalskih huligana, progone Hrvate, upadaju im u mahale, škole, presreću na cestama, tuku i maltretiraju, pljačkaju ih... dok ih policija čuva a tužilaštvo ne procesuira.
Želi li Grlić Radman da po Bugojnu, koje bi se trebalo ugledati na Mostar, murali osuđenih ratnih zločinaca budu češće viđeni od pasa lutalica? Sigurno da želi, jer Mostar mu je primjer za ugled.
Hrvatska je krajem ove sedmice, s punim pravom, na svoju "crnu listu" stavila trojicu (pro)četničkih crnogorskih političara. BiH to, u slučaju Grlića Radmana, ne može uraditi jer joj je takav sistem vlasti. O onima koji su na vlasti sada nećemo.
Zato ministar vanjskih poslova Hrvatske sebi dopušta nedopustivo. Tako liječi komplekse i nastoji koliko-toliko popraviti imidž uprljan korupcionaškim aferama u Hrvatskoj.
