Zamislite da je Haris Zahiragić miner u rudniku, a ne zastupnik u sarajevskoj Skupštini. Možda bi čitali i na ovom portalu kako je u jami zbog kratkog fitilja došlo do eksplozije praškastog vitezita 5, mada su svi prije očekivali da se aktivira prirodni metan . Hvala Bogu, pa nije. Miner ili nešto slično.
Šta je pozadina fizičkog sukoba u Skupštini KS
Njegov performans koji valjda počeo zbog partijske odbrane kolege Kapidžića prelio se preko dobronamjernog Vrete i zaprijetio tobože smirenom predsjedavajućem Skupštine. Nije ni Okerićevo „maslo za ramazana“, on se lukavo smijao i sa solidnim provokatorskim arsenalom izbacivao Zahiragića „iz cipela“, ali svakako je dobro što se „Hare“ nije vratio mladenačkim navikama sa čakijom, nego se od Vrete branio rukama.
I da , u nastavku raskalašenog igrokaza Zahiragić je zaprijetio Vreti i svakom drugom „ko spusti ruku na njega“ nokautom, pokazujući doduše konsekventnu principijelnost da u najvišem zakonodavnom organu, neće barem posegnuti za hladnim oružjem, što je izvrstan pomak i što treba pozdraviti , naročito u svetom mjesecu ramazanu. Tek će možda struka multidisciplinarno, ako je ko bude pitao, a prije da neće, analizirati ili se izjasniti o emocionalnim reakcijama i društvenom kontekstu Zahiragićevog „skeča“.
No prije nego kritička neuroznanost objasni promjene u mozgu u odnosu na kontekst situacije , službeni zaštitari u Skupštini KS bi trebali (umjesto Vrete) kontrolirati zastupnike koji i pored mikrofona uz njihovu stolicu i zvučnih kutija po sali, žele da „cijelim tijelom“ razjasne konkurenciji svoje neslaganje.
