U zemljama sa ozbiljnim političkim sistemima, dolazak državnih zvaničnika u zajednice pogođene nasiljem i netrpeljivošću obično je dobrodošla gesta solidarnosti i podrške.
No, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK), gdje HDZ drži čvrst stisak moći, čin empatije prema povratnicima postaje povod za sramotnu političku predstavu. Predsjednica Vlade HNK Marija Buhač i zamjenik predsjedavajućeg Skupštine HNK Tomislav Martinović, očito u strahu od gubitka političkog uticaja, odlučili su osuditi posjete državnih ministara Sevlida Hurtića i Nenada Nešića porodicama koje su pretrpjele napade u blizini Mostara.
Buhač i Martinović nisu gubili vrijeme, već su odmah krenuli sa etiketiranjem ovih posjeta kao "političke manipulacije" i "stvaranje tenzija." No, pravi vrhunac cinizma dolazi kada su pozvali sve zvaničnike viših nivoa vlasti da se "ubuduće konsultiraju sa lokalnim vlastima" prije nego što posjete HNK. U njihovoj viziji kantonalne politike, očigledno bi svaki posjetitelj trebao da se javlja na kapiju HNK i pita za dozvolu, kao da se radi o privatnom posjedu, a ne o dijelu suverene države Bosne i Hercegovine.
Ako bi smo se vodili logikom Buhač i Martinovića, izgleda da bi svaki građanin BiH morao prije ulaska u Mostar ili neki drugi dio HNK prvo posjetiti lokalni ured HDZ-a kako bi dobio zeleno svjetlo za svoj dolazak. Naravno, ovo je potpuna besmislica i opasan presedan koji pokušava podići zidove između različitih nivoa vlasti u zemlji koja je već dovoljno fragmentirana.
Međutim, ne završava se sve na ovome. Buhač i Martinović su, očito u maniru pravih političkih akrobata, pokušali povući paralelu sa slučajem travnjaka na stadionu Vrapčići, tvrdeći da su "preuranjene izjave političkih predstavnika" izazvale "bespotrebne političke konotacije i manipulisanje javnosti." Da, dobro ste pročitali – isti ljudi koji osuđuju dolazak državnih ministara zbog pružanja podrške napadnutim povratnicima, sada koriste travnjak na stadionu kao dokaz političke manipulacije.
Naravno, valja se zapitati zašto Buhač i Martinović ne pokazuju sličnu revnost kada je riječ o napadima na bošnjačke i srpske povratnike u okolini Mostara, napadima koji su postali bolno redovni u proteklim mjesecima. Je li moguće da su ti povratnici "manipulirani" time što očekuju da ih neko zaštiti ili da im pruži podršku? Ili je možda politička manipulacija jednostavno novi sinonim za empatiju u HDZ-ovom rječniku?
Još jedan primjer potpune neefikasnosti vlasti u HNK jeste devastacija Partizanskog groblja u Mostaru, koje je više puta bilo meta vandala. I dok HDZ-ovi dužnosnici sada pozivaju na "tačno informisanje" i "prikupljanje službenih informacija", postavlja se pitanje – gdje su bile te institucije kada je trebalo zaštititi to kulturno i historijsko naslijeđe? MUP HNK očito nije bio toliko efikasan u "prikupljanju informacija" i "identifikaciji počinitelja" kada je riječ o pravim zločinima u njihovom dvorištu.
No, najviše zabrinjava to što se ova politička igra odvija na račun onih koji su najugroženiji – povratnika koji su svakodnevno suočeni s prijetnjama, napadima i diskriminacijom. Umjesto da se fokusiraju na rješavanje stvarnih problema i pružanje sigurnosti svim građanima, Buhač i Martinović radije troše energiju na pokušaje političkog diskreditiranja onih koji nastoje pomoći.
Dok se HDZ-ovi dužnosnici bave "kontrolom posjeta" i analizom travnjaka, stvarni problemi u HNK ostaju neriješeni. A građani ovog kantona ostaju zarobljeni u labirintu političkih igrica koje ih neprestano drže na margini, dok njihovi lideri uživaju u udobnosti svojih fotelja.
