Na današnji dan prije tačno 31 godinu, 24. augusta 1993. godine, u Livnu je donesena odluka o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Ova odluka, koja je označila formalizaciju političkog entiteta pod hrvatskom kontrolom unutar Bosne i Hercegovine, predstavlja ključan trenutak u povijesti sukoba i političkih previranja koja su obilježila raspad Jugoslavije.
Početak političkog eksperimenta
Nakon dogovora postignutog u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, o podjeli Bosne i Hercegovine, hrvatski politički lideri su odlučili uspostaviti vlastitu zajednicu unutar BiH. U skladu s tim, 18. novembra 1991. godine formirana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, s ciljem ostvarivanja političke dominacije Hrvata na tom području.
Dok su se neki vođe, poput Blaža Kraljevića, zalagali za zajednički otpor s bošnjačkim liderima i borbu protiv Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Vojske Republike Srpske, drugi su tražili drugačiji put. U konačnici, politička strategija koja je odabrana bila je osnivanje entiteta s ciljem daljnjeg teritorijalnog preuređenja.
Propali planovi i stvarnost
Owen-Stoltenbergov plan, koji je predviđao podjelu BiH na tri republike s konstitutivnim narodima, nije usvojen zbog nesuglasica oko raspodjele općina. Iako su vlasti Herceg-Bosne tvrdile da štite hrvatsko stanovništvo, Haški tribunal je kasnije dokazao da je Herceg-Bosna bila središte udruženog zločinačkog poduhvata. Cilj ovog poduhvata bio je stvaranje hrvatskog entiteta u BiH, s namjerom da se on priključi Republici Hrvatskoj, eliminirajući pritom bošnjačko stanovništvo s tih područja.
Naslijeđe i kontinuirani utjecaj
Kraj postojanja Herceg-Bosne označen je Washingtonskim sporazumom iz februara 1994. godine, kojim su zaustavljeni sukobi između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Međutim, naslijeđe Herceg-Bosne još uvijek je prisutno. Neke državne kompanije koje su nastale u to vrijeme, poput Elektroprivrede HZHB i Šuma Herceg-Bosne, i dalje nose ime ovog entiteta.
Zločini i pravda
Zločini počinjeni tokom postojanja Herceg-Bosne ne mogu se zanemariti. Koncentracijski logori Dretelj i Heliodrom bili su mjesta mučenja i zatvaranja Bošnjaka, dok su zločini počinjeni u Ahmićima, Stupnom Dolu, Vrbanji i drugim mjestima poslužili kao ključni dokazi o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata.
Presudom Haškog tribunala 29. maja 2013. godine, šestorici lidera Herceg-Bosne potvrđena je njihova odgovornost za učešće u ovom zločinačkom poduhvatu. Franjo Tuđman, kao ključni akter, imao je cilj stvaranje hrvatskog entiteta unutar granica Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se postigla dominacija Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Osuđeni lideri Herceg-Bosne, uključujući Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljaka, Milivoja Petkovića, Valentin Ćorića i Berislava Pušića, su 29. maja 2013. godine kažnjeni sa ukupno 111 godina zatvora zbog njihovih djela i namjera da uklone bošnjačko stanovništvo s teritorija pod njihovom kontrolom.
Danas, 31 godinu nakon formiranja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, prisjećamo se ne samo političkih odluka koje su oblikovale tadašnje prilike, već i trajnog utjecaja i posljedica koje su ostavile na sve ljude u BiH. Ova povijesna analiza nas podsjeća na važnost suočavanja s prošlošću kako bismo razumjeli sadašnjost i radili na boljoj budućnosti.
