PONOVO JE NA PRODAJU

Hidrogradnja Sarajevo: Firma u stečaju, ali s milionskim prihodima, bogatom istorijom i potraživanjima

Hidrogradnja

Hidrogradnja Sarajevo – Veliki građevinski gigant u stečaju, ali sa potencijalom za oporavak. Milionska potraživanja, dugi procesi i izazovi prodaje: Sudbina Hidrogradnje Sarajevo u stečaju

Nekadašnji građevinski gigant Hidrogradnja d.d. Sarajevo, koji je od 2016. godine u stečaju, ponovo je na prodaju. Iako je kompanija u teškoj situaciji, sa početnom cijenom od 88 miliona KM, njena prodaja nije bila jednostavna niti brza, unatoč tome što posjeduje značajan prihod, imovinu i potraživanja koja bi mogla imati ključnu ulogu u njenom oporavku.

Kompanija je kroz svoju dugu istoriju postavila visoke standarde u građevinskoj industriji, izgradivši 27 hidroelektrana u BiH i širom svijeta, te brojne projekte u cestogradnji, izgradnji mostova, željeznica i drugih objekata. Međutim, problemi u upravljanju, koji su počeli prije nego je kompanija prešla u stečaj, doveli su do njenog pada, što je izazvalo mnoge kontroverze o tome kako je moguće da jedna firma s takvom tradicijom i iskustvom završi u stečaju.

Uprkos teškoj situaciji, Hidrogradnja i dalje ostvaruje značajan prihod. Iako je u stečaju, kompanija generiše godišnji prihod između 10 i 12 miliona KM, a prošle godine su čak ostvareni i pozitivni poslovni rezultati s dobiti od 1,2 miliona KM. Ipak, stečajna procedura i pokriće ranijih gubitaka značajno usmjeravaju poslovanje. Prije dolaska stečajnog upravnika, dugovi kompanije iznosili su oko 240 miliona KM, a radnici su bili otpuštani zbog zakonskih propisa, što je dodatno otežalo situaciju.

Međutim, tokom godina stečajnog postupka, uz brojne napore, dug je smanjen za oko 100 miliona KM, a sada iznosi oko 120 miliona KM. Kompanija, uprkos stečaju, nastavlja poslovati i redovno isplaćivati plaće, a sve obaveze prema dobavljačima i državi su redovno podmirene. Pored toga, uprkos ograničenjima koja proizlaze iz stečaja, uloženo je nekoliko miliona maraka u obnovu imovine, uključujući remont proizvodnih objekata i hotele.

Međutim, osim dugova, Hidrogradnja također ima značajna potraživanja od svojih partnera i klijenata. Potraživanja su postojala u više regiona, uključujući Libiju i Irak, gdje je kompanija bila angažovana na velikim infrastrukturnim projektima. Iako su političke i sigurnosne situacije u tim zemljama izazvale kašnjenje u naplati, potraživanja ostaju značajna. U Iraku, na primjer, dio ugovora vezan za izgradnju hidroelektrana još uvijek nije realizovan, a kompanija čeka isplatu značajnih iznosa, koji bi mogli pomoći u stabilizaciji njenog poslovanja.

Dodatno, Hidrogradnja je u procesu povrata potraživanja od lokalnih vlasti i javnih preduzeća u BiH, koja su bila obvezna isplatiti novac za već izvršene radove, ali su iz različitih razloga – uključujući promjene u zakonodavstvu, administrativne komplikacije i kašnjenja u plaćanjima – izbjegli izmirenje tih obveza. Stečajni upravnik pokušava aktivirati sudske postupke kako bi se ova potraživanja naplatila, ali dugotrajan proces i složeni pravni okviri često usporavaju naplatu.

S obzirom na to da stečajna procedura traje već nekoliko godina, potraživanja su se gomilala, a dugovi su sve više povećavani kamatama i penala. Ova potraživanja su sada postala ključna tačka za oporavak kompanije, jer njihov povrat može omogućiti dalji razvoj, uključujući i investicije u obnovu imovine i modernizaciju proizvodnih kapaciteta.

Danas, Hidrogradnja ima četiri profitna centra, uključujući kamenolome u Kaknju i Hadžićima, koji godišnje generišu prihod od 4 miliona KM, te proizvodnju betona i betonskih proizvoda, što dodatno doprinosi stabilnosti kompanije. Iako su svi objekti pod hipotekom, i dalje se ulaže u oporavak i revitalizaciju proizvodnih kapaciteta.

Međutim, prodaja ove kompanije nije bila jednostavna. Iako su brojne kompanije bile zainteresirane, do sada nije došlo do konkretne prodaje. Razlozi za to su brojni: od globalnih ekonomskih kriza do pokušaja obaranja cijene od strane potencijalnih kupaca. Osim toga, stečajna procedura i povremene promjene u zakonodavstvu, poput otpisivanja kamata na poreske dugove, dodatno komplikuju situaciju. Pored toga, Hidrogradnja se još uvijek bori s dugovanjima koja uključuju kamate od oko 30 miliona KM, koje bi, ako se ne otpišu, mogle negativno uticati na isplatu radničkih potraživanja.

Vlada Federacije BiH se još uvijek nije izjasnila o tome hoće li obnoviti otpis kamata za ovu godinu, što bi moglo biti ključno za finalizaciju prodaje i namiru svih povjerilaca. Ako prodaja zaista uspije, Hidrogradnja bi mogla postati prvi slučaj u BiH gdje se iz prodaje kompanije namiruju svi dugovi.

U okviru stečajnog postupka, kompanija je bila prisiljena da najme imovinu, uključujući jednu od svojih organizacionih jedinica, dok je istovremeno zadržala značajnu referentnu listu i projekte u Libiji i Iraku, koji bi mogli biti od interesa za buduće kupce. Naime, Hidrogradnja je imala ugovore u Libiji, a iako je zemlja pogođena ratom, još uvijek postoji mogućnost da se nastave neki od tih poslova.

Kompanija je također imala značajne projekte u Iraku, gdje je završena polovica projekta na hidroelektrani Bekhme, koja bi nakon završetka trebala donositi godišnji prihod od milijardu dolara. Uprkos izazovima u tim regijama, postojanje ovih međunarodnih ugovora i dalje pruža značajnu vrijednost potencijalnim kupcima.

Za kupce koji su zainteresirani za kompletnu prodaju firme, važno je da preuzmu obveze vezane za nastavak poslovanja, uključujući zadržavanje broja zaposlenih i nastavak rada s postojećim ugovorima. Iako je prodaja često ometana ne samo ekonomskim, već i političkim izazovima, Hidrogradnja ostaje jedno od najvažnijih imena u industriji, koja, unatoč stečaju, pokazuje sposobnost oporavka i održavanja poslovanja.

Na kraju, pitanje ostaje: kako je moguće da firma s tako velikom istorijom, ugledom i prihodima, nakon sedam decenija uspješnog poslovanja, završi u stečaju? I dok su mnogi navodili loše upravljanje i nemar kao ključne faktore koji su doveli do ove situacije, činjenica je da Hidrogradnja i dalje posjeduje značajan potencijal i, unatoč svom stečajnom statusu, može biti izvor nade za buduće investitore koji će nastaviti s obnovom njenog imena i resursa.