General HVO-a Zlatan Mijo Jelić, koji je pobjegao u Hrvatsku i protiv kojeg je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2015. godine podiglo jednu od najopsežnijih optužnica za ratne zločine nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima, nastavit će živjeti u Hrvatskoj kao slobodan čovjek.
Županijski državni tužilac u Zagrebu objavio je ovu odluku danas na svojoj službenoj web stranici. U kratkom saopštenju se navodi da je 17. jula donio odluku o obustavi istrage protiv hrvatskog državljanina rođenog 1970. godine, pokrenute zbog osnovane sumnje da je počinio zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i to ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, zbog nedostatka dokaza.
Od samog početka 1991. godine bio je uključen u Domovinski rat. Sa svojim jedinicama učestvovao je u mnogim značajnim operacijama u kojima su hrvatske jedinice ostvarile značajne pobjede. Sa 22 godine bio je komandant Mostara. Dok je bio komandant Specijalne policije, jedinice pod njegovom komandom dale su veliki doprinos svim operacijama hrvatskih snaga - od Cincara, Zime '94, Skoka 1, Skoka 2, Ljeta '95, Oluje, Maestrala do Južnog poteza.
Na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora 15. januara 1996. godine, u svom izvještaju o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, predsjednik dr. Franjo Tuđman naveo je imena oficira koji su se posebno istakli u borbenim operacijama tokom Domovinskog rata. Među njima je izdvojio generala Zlatana Miju Jelića. Nakon rata ostao je vođa i, zajedno sa svojim saborcima, organizovao je mnoge humanitarne akcije za pomoć potrebitim i progonjenim hrvatskim braniteljima.
Pod njegovim vodstvom NK Široki Brijeg postao je sportski brend s najboljom sportskom infrastrukturom u BiH. U njegovu Širokom Brijegu napravili smo prvi njegov intervju nakon odbacivanja optužnice za ratne zločine.
Onda pređimo na konkretna pitanja. Izgleda da je vaša kalvarija završena ovog ljeta. Zbog nedostatka dokaza, krivično gonjenje je obustavljeno, 10 godina nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv vas, u kojoj su navedeni ratni zločini nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima. Hronološki, šta se dogodilo u vašem slučaju?
– Hag je protiv mene otvorio istragu 2001. godine. Nakon toga, 2005. ili 2006. godine, prenio je istragu u Sarajevo. 2013. godine, BiH je prenijela istragu u Republiku Hrvatsku, a 2014. godine, Hrvatska je nakon pregleda dokumenata vratila slučaj u BiH, uz obrazloženje da „na osnovu dostavljenih dokumenata za Zlatana Miju Jelića ne postoji osnovana sumnja da je Zlatan Mijo Jelić počinio ratni zločin i da se slučaj ne može otvoriti u Republici Hrvatskoj“. Na Badnje veče 2015. godine, Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu, a u roku od 7 radnih dana, Sud BiH je primio, „proučio“ i potvrdio optužnicu od 6.726 stranica. Pored svega ovoga, dva puta sam bio svjedok odbrane u Hagu, 2002. godine u slučaju „Naletilić – Martinović“ i 2010. godine u slučaju protiv vojnog i političkog rukovodstva Hrvatske Republike Herceg Bosne. Prije nego što sam drugi put bio svjedok odbrane u Hagu, Ured Haškog tribunala u Sarajevu mi je prijetio da moram biti svjedok Tužilaštva u tom slučaju ili će protiv mene podići optužnicu. Nakon što sam otišao i bio svjedok odbrane, prijetnju su ispunili. Ostatak članka ispod videa
– Imao sam snažnu vjeru u Boga koja me je održavala u stanju da se nosim sa svim ovim, podršku moje porodice, prijatelja i drugova. Jer sam znao da sam nevin i da nisam počinio niti naredio ništa od onoga za šta sam optužen.
Kažu da se prijatelji poznaju u nevolji, pa je li bilo nekoga ko bi ti možda okrenuo leđa kada se sve ovo dešavalo?
– Pa, pravi prijatelji nikad ne okreću leđa. Uvijek sam imao maksimalnu podršku svoje porodice i svojih saboraca i prijatelja, ali iskreno mogu reći da sam bio razočaran nekim našim političkim predstavnicima koji uopće nisu bili zainteresirani za moju optužnicu, niti za optužnicu protiv drugih ratnih zapovjednika i veterana. Iako su to političke optužnice putem kojih smo mi pojedinci samo sredstvo da se Hrvatska Republika Herceg Bosna i Hrvatsko vijeće obrane proglase zločinačkim organizacijama, a Republika Hrvatska kroz tzv. UZP agresorom u BiH.
Hoće li ovakva suđenja prestati? Maloprije smo govorili o optužnicama koje se stalno podižu.
– Mislim da se ovi procesi još neće zaustaviti. To su politički procesi i politički predstavnici Bošnjaka i Srba žele destabilizirati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i samu Republiku Hrvatsku kroz ovakve izmišljene optužnice, te tako krivotvoriti historiju i Domovinski rat. Žele proglasiti žrtvu agresorom, a agresora žrtvom. Hrvatski politički predstavnici u BiH i Republici Hrvatskoj moraju se mnogo ozbiljnije i odlučnije suprotstaviti ovakvim politički motiviranim optužnicama.
Šta biste rekli tim ljudima koji su vas progonili?
– Pozivam Tužilaštvo da bude profesionalno i nezavisno, te da ne podiže optužnice bez ikakvih argumenata, dokaza i činjenica po nalogu velikobosanske, unitarističke politike, jer to ne doprinosi pomirenju i suživotu na ovim prostorima 30 godina nakon rata.
Sada prelazimo na 2020. godinu, godinu kada ste primili odlikovanje, odnosno primili ste ga u ime Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Herceg Bosne kao ratni komandant. Kako ste doživjeli to priznanje od predsjednika Milanovića i državnog vrha?
– Ovo je priznanje svim pripadnicima Specijalne policije. Predsjednik Milanović je napravio državnički potez i odlikovao jedinice Hrvatskog vijeća obrane i Specijalne policije za njihove zasluge u završnim oslobodilačkim operacijama na osnovu Splitskog sporazuma, koji je doveo do oslobođenja Republike Hrvatske i prisilio Srbe da potpišu Dejtonski mirovni sporazum i okončaju rat u Bosni i Hercegovini.
Kakva je, po Vašem mišljenju, danas politika državnog vrha Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini općenito?
– Mislim da u posljednje vrijeme politika i Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Republike Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini ide u pravom smjeru i da taj smjer trebaju nastaviti i unapređivati jer bez opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini nema stabilnosti nezavisne i suverene Republike Hrvatske, što je pokazao i Domovinski rat.
Hrvati u Bosni i Hercegovini i dalje prolaze kroz svoju agoniju. Izborni zakon još nije promijenjen. I dalje je takav kakav jeste – na štetu Hrvata. Po vašem mišljenju, postoji li neki recept za promjenu Izbornog zakona ili konkretno za suživot u Bosni i Hercegovini, odnosno ravnopravnost svih naroda?
– Svjedočio sam vremenu kada je 2000. godine Izborni zakon promijenio američki predstavnik Robert Berry, tadašnji predsjedavajući OSCE-a u BiH. Na štetu Hrvata i kršeći Daytonski mirovni sporazum, omogućio je Bošnjacima da biraju hrvatske predstavnike u Dom naroda. Drugi udarac ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini dogodio se 2002. godine, kada su tadašnji visoki predstavnici – prvo Wolfgang Petritsch, a zatim i Paddy Ashdown – nametnuli amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i onemogućili Hrvatima da biraju predsjednika i potpredsjednika Federacije. Promijenili su način funkcionisanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i nametnuli niz agencija, nametnuli Ministarstvo obrazovanja i kulture, Statut grada Mostara i tako dalje. Važno je naglasiti da ove odluke međunarodnih predstavnika u Parlamentu Federacije BiH nikada nije podržala niti prihvatila Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koja je u to vrijeme imala plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda. Ono što je ključno za ravnopravnost Hrvata u BIH jeste da se ponište odluke koje su nametnuli predstavnici međunarodne zajednice promjenom Dejtonskog mirovnog sporazuma na štetu hrvatskog naroda nakon 2000. godine, a legalni i legitimni predstavnici hrvatskog naroda u BIH trebaju se boriti za povratak tih prava. Mislim da je za ravnopravnost Hrvata u BIH i funkcionisanje same Bosne i Hercegovine najbolje rješenje treća federalna jedinica.
Vi ste inicijator i jedan od autora knjige „Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine“. Koje su ključne poruke te knjige?
– Ključna poruka knjige, čiji su koautori prof. dr. Ante Nazor, Petar Kolakušić i Davor Marijan, jeste da se hrvatska i svjetska javnost, jer je knjiga prevedena i na engleski jezik, upozna s istinom o vojnoj i političkoj historiji Domovinskog rata, genezi hrvatsko-muslimanskog sukoba i zločinima nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini koje su počinili pripadnici vojske Republike Srpske i pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ova knjiga je ujedno i odgovor onima koji mijenjaju, krivotvore i iskrivljuju historiju.
Vi o tome govorite na konkretan način u svojoj knjizi i učestvovali ste u mnogim TV emisijama u kojima ste govorili o ovoj temi, međutim, kako možete motivirati druge koji su sve ovo prošli da o tome govore, da donekle problematiziraju ova pitanja, da vide u kakvoj su situaciji bili Hrvati?
– Mislim da bi naši politički predstavnici, predstavnici veteranskih udruženja iz Domovinskog rata, kao i hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini, trebali više govoriti o tome, imati više radio i televizijskih emisija kako bi se istinski prikazala patnja i obespravljenost Hrvata u Bosni i Hercegovini i učinili da hrvatski narod bude svjesniji svoje historije i da više cijeni žrtve Domovinskog rata, a međunarodna zajednica da pravednije vodi političke procese u BiH. Posebno bih spomenuo vašeg urednika Jozu Pavkovića i korektnu saradnju s njim, koji je doprinio našoj borbi za istinu putem Večernjeg lista, te vašeg kolegu Zorana Krešića, koji mnogo piše o svemu tome i problemima s kojima se suočava hrvatski narod i zbog toga je stigmatiziran i napadan u bošnjačkim medijima.
Evo, da otvorimo neke lakše teme. Vi ste jedan od osnivača i predsjednik Nadzornog odbora Udruženja "Fra Mladen Hrkać". Od njegovog postojanja do danas pružili ste pomoć više od trinaest hiljada i sto ljudi, i to pacijenata i njihovih porodica.
Dakle, kako gledate na sve to?
– Udrugu smo osnovali nas četvero – predsjednik Upravnog odbora Ivo Soldo, Antun Marušić, Nives Skoko i ja. Počeli smo s jednim stanom za smještaj porodica koje dolaze u Zagreb na liječenje iz Hercegovine. To se proširilo u proteklih trinaest godina, tako da imamo smještajne kapacitete za 50-60 osoba. Ovim korisnicima se obezbjeđuje doručak, ručak, večera, higijenske potrepštine i psihološka podrška. Osvojili smo razne nagrade. A sada radimo na ozbiljnom projektu. Prije dvije godine, za potrebe Udruge „Fra Mladen Hrkać“, kupili smo kuću od 700 kvadratnih metara u zagrebačkom naselju Rebro, iznad bolnice, i 700 kvadratnih metara zemljišta. Sada čekamo građevinske dozvole i cilj nam je tu kuću prenamijeniti u jedanaest stanova, veliku kuhinju, skladište i kancelarije, kako bismo imali vlastiti smještaj na jednom mjestu koji bi mogao primiti do 40 korisnika, kako više ne bismo morali iznajmljivati i plaćati stanove. To nam je sada glavni projekt. Pa, evo nas, molimo vas da nas podržite jer je Večernji list jedan od najutjecajnijih medija. Sljedeće godine, 10. veljače, imat ćemo donatorsku večeru u hotelu Mepas u Mostaru i nadam se da ćemo od proljeća sljedeće godine, ovisno o dozvolama, početi graditi tu kuću kako bismo ljudima koji dolaze u Zagreb na liječenje olakšali da budu svi na jednom mjestu. I posebno bih želio naglasiti da smo svu imovinu Udruge „Fra Mladen Hrkać“ smjestili kod naše Franjevačke provincije u Mostaru. Jer, ako sutra mi koji to vodimo ne možemo pronaći ljude koji će nastaviti ovaj naš posao, uvjereni smo da će ga nastaviti naši franjevci, koji su kroz povijest bili ključni faktor u očuvanju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
U kontekstu vas, teško je ne spomenuti Nogometni klub Široki Brijeg. Znamo da ste jedan od kreatora uspjeha kluba. Toliko ste sebe dali tom klubu i sportu općenito. A kako vidite situaciju u klubu danas, kada ste praktično izvan tih operativnih aktivnosti?
– Drago mi je što se u posljednjih godinu dana klub polako vraća – i organizacijski i rezultatski, klub će uvijek imati podršku velikog navijača u meni. I danas svaku utakmicu doživljavam emotivno i uvjeren sam da će novi predsjednik kluba, sadašnji gradonačelnik Ivo Pavković, koji je mnogo uradio u gradu u posljednjih godinu dana, sa glavnim operativcem Ivanom Soptom i Antom Knezovićem, ponovo podići klub na ljestvici i izboriti mjesto u Evropi. Vidim da naporno rade na poboljšanju, odnosno održavanju, infrastrukture koju smo imali, i na tome im čestitam. Uvjeren sam da će se plodovi njihovog rada vidjeti u narednim godinama i da će Široki Brijeg ponovo biti jedan od vodećih klubova u Bosni i Hercegovini.
Pred kraj, još jedno pitanje od kojeg me boli glava. Geopolitička situacija ne djeluje nimalo dobro, a znamo da kad god se nešto loše dogodi u svijetu, to utiče na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Dakle, šta mislite da nas čeka?
– Živimo u turbulentnim vremenima. Mogu reći da živimo od danas do sutra. Način ratovanja danas i način ratovanja prije 25-30 godina su potpuno drugačiji. Mislim da mi Hrvati, u ovim teškim geopolitičkim vremenima, moramo izvući pouke iz historije, iz prethodnih ratova, i da prvo moramo sagledati svoje nacionalne interese – hrvatski narod u cjelini, i Republika Hrvatska i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Mi smo narod koji pripada zapadnoj civilizaciji i u ovim teškim vremenima moramo se držati zapadne civilizacije i sagledati svoje nacionalne interese.
Nakon svega ovoga, šta radite i kakvi su vam planovi?
– Trenutno živim između Zagreba i Širokog Brijega, radim kao savjetnik Upravnog odbora u Brodomerkur Energetici, aktivan sam u Udruzi „Fra Mladen Hrkać“ i aktivan sam u veteranskim udruženjima. U narednom periodu želimo otvoriti neke nove teme koje će na još jedan način doprinijeti istini o Domovinskom ratu kako bismo zaustavili falsifikovanje historije Domovinskog rata koje provode velikobosanska i velikosrpska politika, koje imaju podršku nekih struktura u Republici Hrvatskoj, a koje još nisu prihvatile Hrvatsku kao nezavisnu i suverenu državu.
