Vlada Republike Hrvatske nastavlja sa svojim strateškim projektima podrške Hrvatima izvan svojih granica, usmjeravajući značajna sredstva za unapređenje obrazovanja, zdravstvene zaštite i kulture Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Međutim, njihova odluka da nastave finansiranje Radiotelevizije Herceg-Bosne izaziva dodatne kontroverze i pitanja o potencijalnom licemjerju Hrvatske, s obzirom na prošlost i ulogu ovog medija u vremenima političkih napetosti koje su doprinosile razjedinjenju u BiH.
Među projektima koje je odobrila hrvatska Vlada su proširenje međunarodnog studentskog centra franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene u Sarajevu, obnova zgrade kulturnog društva “Napredak” u Distriktu Brčko, te gradnja operacijskog bloka i polikliničkih sadržaja županijske bolnice dr. fra. Mihovil Sučić u Livnu. Zvonko Milas, državni sekretar Centralnog državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, istaknuo je važnost ovih projekata za poboljšanje životnog standarda Hrvata u BiH.
Posebno sporno ostaje pitanje finansijske podrške RTV Herceg-Bosne, medijske kuće koja je nastala u kontekstu samoproglašene Herceg-Bosne, entiteta čije postojanje je bilo obilježeno težnjama za većom autonomijom, što je u više navrata dovodilo do tenzija unutar BiH. Uprkos naporima za pomirenjem i ujedinjenjem, ovakvi projekti mogu biti percipirani kao poticaji koji podrivaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH.
Finansiranje RTV Herceg-Bosne obuhvata nabavku opreme, digitalizaciju, produkciju programskih sadržaja i najam odašiljača, čime Hrvatska potvrđuje svoju kontinuiranu podršku ovom mediju. Ova odluka može se činiti licemjernom, posebno u svjetlu često izražavanih zvaničnih stavova Hrvatske o potpori stabilnosti i jedinstvu BiH.
Podrška Hrvatske RTV Herceg-Bosne i drugim projektima u BiH postavlja pitanja o dugoročnim političkim i etičkim implikacijama takvih odluka na odnose unutar BiH, kao i među susjednim državama u regiji. Dok Vlada Hrvatske tvrdi da su ovi projekti usmjereni na poboljšanje kvalitete života i pružanje potrebne infrastrukture, kritičari ih mogu vidjeti kao sredstva za jačanje određenih političkih pozicija koje bi mogle dodatno komplicirati već složenu političku sliku Bosne i Hercegovine.
