Predstojeći predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj, članici Evropske unije, otkrivaju zabrinjavajuće trendove koji ozbiljno narušavaju moralne i pravne temelje na kojima Unija počiva.
Umjesto da se fokusiraju na pitanja koja bi trebala dominirati u jednoj demokratskoj zemlji – poput ekonomskog razvoja, socijalne pravde i evropskih integracija – pojedini kandidati posežu za nacionalističkim narativima koji uključuju otvoreno veličanje presuđenih ratnih zločinaca.
Posebno je alarmantna upotreba ovih retrogradnih tema za pridobijanje glasova birača s dvojnim državljanstvom, prvenstveno onih iz Bosne i Hercegovine. Takvi potezi, umjesto da doprinesu stabilizaciji odnosa između dvije države, dodatno produbljuju već bolne podjele, vrijeđaju žrtve ratnih zločina i narušavaju evropske principe pravde i pomirenja.
Simboli prošlosti u službi politike
Jedan od najočitijih primjera ovog trenda je gradonačelnik Sinja i predsjednički kandidat stranke Most, Miro Bulj. Njegova javna objava podrške Slobodanu Praljku, presuđenom ratnom zločincu, uključivala je fotografiju osuđenika i simbole Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB). Ovaj čin, praćen glorifikacijom Praljka, izazvao je ogorčenje i ponovno otvorio stare rane.
Podsjetimo, Praljak je odgovoran za zločine protiv čovječnosti počinjene u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata tokom rata u BiH. Njegovo samoubistvo u sudnici Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) postalo je simbol prkosa pravdi, ali i podsjetnik na brutalna djela etničkog čišćenja, progona i mučenja Bošnjaka.
Zamislimo na trenutak sličan scenario u kojem političar iz Njemačke veliča nacističkog zločinca – reakcija bi bila trenutna, univerzalna i oštra. No, na Balkanu, ovakvi činovi, nažalost, često prolaze bez posljedica, a pravosudne institucije, poput Tužilaštva BiH, ostaju nijeme.
Evropski put ili povratak u mračnu prošlost?
Pitanje koje se nameće je: kako je moguće da političari u zemlji članici Evropske unije otvoreno veličaju presuđene ratne zločince, a da pritom izostanu sankcije ili makar ozbiljna osuda? Ovakvo ponašanje ne samo da ponižava žrtve zločina već i podriva evropske vrijednosti na koje se Hrvatska obavezala ulaskom u EU.
Evropska unija, kao zajednica zasnovana na vladavini prava i ljudskim pravima, ne smije zatvarati oči pred ovakvim devijacijama. Nijemo posmatranje ovakvih pojava šalje poruku da je glorifikacija zločinaca prihvatljiva, čime se otvara prostor za normalizaciju neofašističkih ideja.
Šutnja Evropske unije – udarac pravdi i pomirenju
Ako EU nastavi ignorisati ovakve incidente, to će samo dodatno produbiti nepovjerenje među narodima Balkana i dovesti u pitanje iskrenost evropskih integracijskih procesa. Žrtve ratnih zločina i njihovi potomci s pravom se mogu zapitati: je li Evropska unija doista simbol pravde i pomirenja, ili je licemjerno odabrala da toleriše glorifikaciju zločina radi političkih interesa?
Vrijeme je za hitno djelovanje. Evropska unija mora pokazati da pravda i ljudska prava nisu prazne fraze već suštinski principi koji obavezuju sve njene članice. Samo tako možemo spriječiti dalju degradaciju evropskih vrijednosti i osigurati da ratni zločini ostanu tamo gdje pripadaju – u mračnoj prošlosti.
