Prvi put s političkim ocem: Karan u Budimpeštu poveo Dodika da ga predstavi Orbanu
Iako je Siniša Karan nedavno osvojio predsjedničku funkciju entiteta Republika Srpska, njegov politički identitet i dalje je snažno isprepleten s ličnošću Milorada Dodika, bivšeg predsjednika entiteta i dugogodišnjeg političkog mentora. Dok formalno Dodik više ne obnaša funkciju, njegova uloga u političkom životu RS-a daleko nadilazi naslov predsjednika stranke SNSD, a njegovo prisustvo u gotovo svakom važnom političkom trenutku pokazuje da je i dalje “politička dadilja” vlasti u entitetu.
Danas, put Budimpešte na susret s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, pored novoizabranog predsjednika Karana, otputovao je i sam Dodik, zajedno s Anom Trišić-Babić, koja je neko vrijeme obnašala funkciju vršiteljice dužnosti predsjednice RS-a. Ovaj gest, osim što potvrđuje dugogodišnju političku povezanost između Karana i Dodika, jasno signalizira da Dodik i dalje vodi, usmjerava i prezentuje politiku SNSD-a, dok Karan, premda formalno na čelu entiteta, ne djeluje potpuno autonomno.
Ovakvo ponašanje vlasti u RS-u nije novost. Tokom prethodnih dvadeset godina Dodik je uvijek bio u centru političke scene, dok su formalni nosioci funkcija često bivali marginalizovani. Kada je Dodik bio premijer RS-a, predsjednik entiteta imao je manju vidljivost; kad je on preuzeo predsjedničku funkciju, sva politička pažnja fokusirala se na njegovu poziciju. Čak i dok je bio član Predsjedništva BiH, njegova strategija je uključivala pažljivo planirane javne nastupe i performanse, koji su mu omogućavali da ostane u centru pažnje.
Rezultat posljednjih izbora dodatno potvrđuje ovu dinamiku. Karan je pobijedio, ali razlika u glasovima u odnosu na kandidata opozicije Branka Blanušu bila je minimalna, dok je opozicija, unatoč sumnjivim rezultatima u pojedinim mjestima, pokazala da postoji značajan broj građana RS-a koji žele promjene i zamoreni su dominacijom Dodika. Ovaj izborni rezultat jasno nagovještava da će politički pejzaž u RS-u i u narednom periodu zavisiti od sposobnosti nove generacije lidera da se osamostali od dugogodišnjeg političkog mentora.
Put u Budimpeštu, kada je Karan povukao Dodika sa sobom, simbolički je podsjetnik da formalna vlast ne znači i potpunu autonomiju, te da su stariji politički akteri i dalje ključni u kreiranju i oblikovanju odluka u entitetu. Predstojeći izbori i politički izazovi mogli bi biti prilika da se ovo pravilo preokrene, a politički noviteti dobiju veću samostalnost i vidljivost.
