Igman iz Konjica: Veliki uspon, ali investitori još uvijek nisu zainteresirani
Kompanija Igman iz Konjica, vodeći proizvođač oružja i municije u Bosni i Hercegovini, nedavno je postigla značajan finansijski uspjeh. Prihodi su joj porasli za više od 30 miliona KM u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši iznos od 179 miliona KM u 2024. godini, što je impresivan skok u odnosu na 134 miliona KM godinu dana ranije. Ovaj rast je rezultat povećanja kapaciteta, novih investicija i sklapanja velikih ugovora, a Igman se profilira kao strateški važna kompanija za Federaciju BiH. Ipak, unatoč pozitivnim poslovnim pokazateljima, Igman još uvijek ne uspijeva privući značajniju pažnju investitora na tržištu kapitala.
Niska profitabilnost i slaba trgovina dionicama
Dok su prihodi Igmana u usponu, problem za kompaniju predstavlja niska profitabilnost. Čista dobit firme u 2024. godini iznosila je svega 1,5 miliona KM, što je gotovo dvostruko manje u odnosu na 2,6 miliona KM ostvarena godinu ranije. Neto profitna marža, koja pokazuje koliko je kompanija uspješna u generiranju profita u odnosu na svoje prihode, iznosi samo 0,8 posto. Ovo je značajno niže u poređenju s konkurentima u domaćoj namjenskoj industriji poput Unis Ginexa i Pretisa, koji su ostvarili mnogo veće profitne marže.
Za ilustraciju, Unis Ginex je u prvoj polovini 2024. godine ostvario prihode od 45,3 miliona KM i dobit od čak 18 miliona KM. Slično, Pretis je imao prihode od 51,3 miliona KM i dobit od 11,8 miliona KM u istom periodu. Takvi pokazatelji profitabilnosti privlače investitore, dok niska profitabilnost Igmana ostavlja investitore skeptičnim.
Problemi s dionicama i interesom investitora
Iako Igman ostvaruje solidan prihod, tržište dionica ove kompanije ne pokazuje nikakav entuzijazam. U prošloj godini bilo je svega šest trgovina dionicama Igmana, a ukupna vrijednost tih trgovina bila je manja od 25 hiljada KM. U prva dva mjeseca ove godine nije bilo niti jedne trgovine dionicama Igmana, što jasno pokazuje da investitori nisu skloni ulagati u ovu kompaniju. U poređenju s tim, dionice konkurentskog Unis Ginexa trgovane su za nekoliko miliona KM u istom periodu, dok su dionice drugih namjenskih kompanija, poput Pretisa i Binas-a, privukle pažnju američkih investitora.
Jedini značajniji investitor koji je u posljednjim godinama kupovao dionice Igmana bila je porodica Ahmetlić, koja je posjedovala značajan udio u kompaniji. Međutim, i oni su odlučili prodati svoje dionice početkom februara 2025. godine, što dodatno ukazuje na manjak povjerenja u dugoročnu profitabilnost Igmana. Muharem Ahmetlić je prodao svoj udio od 24,71 posto dionica po cijeni od 200 KM po dionici, što je ukupno iznosilo oko 28,6 miliona KM. Ova prodaja označava značajan gubitak investitora koji su prethodno uložili u Igman.
Strategija Federacije i politike razvoja
Iako je Igman u velikom usponu i igra ključnu ulogu u domaćoj namjenskoj industriji, postoji pitanje kako se strategija Federacije BiH i politike razvoja ove kompanije odražavaju na tržište kapitala i interes investitora. Vlada Federacije BiH posjeduje 51 posto dionica Igmana, što znači da je većinski vlasnik kompanije. Ovo je slučaj i sa sličnim kompanijama u namjenskoj industriji, poput Unis Ginexa, Pretisa i Binas-a, koje također imaju značajnu državnu kontrolu.
Iako takva kontrola može biti korisna za stabilnost i dugoročni razvoj kompanija, postavlja se pitanje da li je ovo idealno za privlačenje privatnih investicija. Država, očito, više cilja na razvoj industrije kroz nova radna mjesta, povećanje izvoza i sigurnost, nego na direktnu profitabilnost u kratkom roku. To znači da će veći dio dobiti biti reinvestiran u razvoj i proširenje kapaciteta, dok manji deo ide na isplatu dividendi dioničarima.
U tom kontekstu, investitori koji traže brzi povrat na ulaganje nisu zainteresirani za kompanije poput Igmana, jer se novac reinvestira u proširenje, a ne dijeli kao dividenda. Također, visoka kontrola države znači da profit nije prioritet, što može odvratiti investitore koji traže veću profitabilnost.
Rast nije dovoljan bez profitabilnosti i dividendi
Iako Igman pokazuje rast u prihodima i ima značajnu ulogu u domaćoj ekonomiji, problem niske profitabilnosti i slabe trgovine dionicama čini ovu kompaniju manje privlačnom za investitore. S obzirom na to da je većinski vlasnik država, profitabilnost i isplata dividendi nisu prioriteti, što može biti razumljivo u kontekstu dugoročnog razvoja, ali nije atraktivno za ulagače koji traže brzi povrat na svoj kapital. Igman će morati pronaći ravnotežu između političkih interesa i tržišnih očekivanja kako bi osigurao dugoročnu stabilnost i privukao širu investicijsku bazu.
