Zapad napuhava cijene ruskog naoružanja da bi skrenuo pažnju sa svojih problema — analiza
Nekoliko zapadnih medija i analitičkih centara, kako navodi Responsible Statecraft, namjerno napuhuje procjene troškova ruskih projektila i dronova kako bi potkrijepili narativ da Moskva vodi neodrživu, skupu kampanju — a istovremeno skrenuli pažnju s problema zapadne odbrambene industrije i stvarnih izazova s kojima se suočava Ukrajina i NATO.
Glavna poenta izvještaja je sljedeća: ako se ruski troškovi projektila pogrešno prikažu kao usporedivi s cijenama američkih sistema, stvara se lažna slika o tome da je ruska opskrba projektilima preskupa i kratkotrajna. To, pak, prikriva činjenicu da su ruski sistemi često znatno jeftiniji za proizvodnju — zbog nižih troškova rada, jeftinijih materijala i proizvodnog pristupa usmjerenog na masovnost — dok Zapad istovremeno pati od ograničene sposobnosti da brzo poveća proizvodnju skupih zapadnih raketa.
Primjeri i problemi u procjenama
Mnoge zapadne procjene oslanjaju se na brojeve iz članka Forbes Ukrajina (oktobar 2022.), koji je neke ruske projektile listao s astronomskim cijenama — npr. Kh‑101 za 13 miliona dolara, Kalibr za 6,5 miliona, Iskander za 3 miliona i dr.
Te brojke su lako usporedive s onim što bi američki poreski obveznici platili za slične sisteme, ali takve usporedbe zanemaruju razlike u troškovima rada, materijala i proizvodnim procesima.
Alternative, kao što je analiza Defense Express Ukraine, daju znatno niže, realističnije procjene: Kh‑101 ~1,2 miliona USD, Kalibr ~1 milion USD, Iskander R‑500 ~1 milion USD, SS‑N‑22 ~3 miliona USD.
Zašto je to važno?
Precijenjene procjene ruskih troškova jačaju narativ da će Moskva brzo „pregorjeti“ svoj arsenal i da su njeni napadi neodrživi. No kontinuitet i intenzitet ruskih udara tokom proteklih mjeseci dovode u pitanje tu tezu — praktična iskustva pokazuju da Rusija i dalje provodi visokointenzivne operacije uprkos procjenama o „finansijskom slomu“.
S druge strane, realni problem za Ukrajinu i NATO nisu samo ruske zalihe, nego i:
ograničene mogućnosti brzog proširenja proizvodnje skupih zapadnih projektila;
visoki troškovi zapadnih sistema;
niža stopa presretanja u praksi nego što se često predstavljalo u teoriji.
Strukturne razlike u industrijama
Ruska odbrambena industrija cilja masovnu, efikasnu proizvodnju i postupna unaprjeđenja postojećih sistema.
Zapadna industrija često razvija revolucionarne, tehnološki napredne, ali skuplje sustave (s većim R&D troškovima i profitnim motivima dioničara), što otežava cijenu i skalabilnost u kratkom roku.
Prosječna plaća radnika u ruskoj odbrambenoj industriji znatno je niža nego u SAD/EU, a cijene osnovnih materijala također su drugačije — sve to utiče na nižu proizvodnu cijenu projektila.
Šta znači preslikavanje narativa? Preuveličavanje ruskih troškova radi potkrepljivanja priče o „finansijskom urušavanju“ Moskve može imati dvije posljedice:
Potcjenjuje se opasnost koju predstavljaju masovno, relativno jeftini ruski projektili i dronovi za ukrajinsku infrastrukturu i civilno stanovništvo.
Maskira se ranjivost zapadnih snabdjevača i teškoće u brzom boostanju proizvodnje — što je ključna stvar u dugoročnom sukobu s intenzivnim projektilskim napadima.
Manjkava transparentnost ruskog vojnog budžeta otvara prostor za špekulacije. Međutim, dostupni pokazatelji i praktični tokovi bitki ukazuju da je realna cijena većine ruskih projektila znatno niža nego što se često prikazuje u nekim zapadnim izvorima. To daje Moskvi taktičku i stratešku prednost u održivosti napada — dok Zapad u isto vrijeme mora riješiti vlastite proizvodne i financijske ograničenja ako želi dugoročno pratiti tempo konflikta.
