Ima li iko danas na Ilidži da se zapita: gdje su protesti za Dženana Memića?
Gdje su oni hrabri pojedinci koji su se nekada borili za pravdu, tražeći istinu za brutalno ubijenog mladog čovjeka? Ova pitanja odjekuju u tišini dok prolazimo pored mjesta gdje su se nekada okupljali građani, tražeći odgovornost onih koji su propustili da zaštite Dženana, a sada izgleda da su svi zaboravili na njegovu sudbinu.
Kada su se pojavili političari poput Nermina Muzura i stranke poput Naroda i pravde (NiP), činilo se da će pravda konačno doći na svoje mjesto. Koristili su Dženanovu tragičnu sudbinu kao stepenicu za uspon na vlast, obećavajući da će se boriti protiv nepravde. "Pravda za Dženana!" postalo je njihovo geslo, ali danas se pitamo: gdje je ta pravda? Da li su se pretvorili u one protiv kojih su se borili?
Svjedoci smo, kada su zgrabili vlast i sjeli u udobne fotelje, njihova šutnja je postala gromoglasna. Gdje su sada svi oni koji su se dizali u ime pravde, noseći transparente i uzvikujući ime Dženana? Da li su njegovo ime iskoristili samo kao jeftini trik da bi privukli pažnju i stvorili privid aktivizma? Sramota je da u trenutku kada su protesti bili najpotrebniji, svi odjednom nestanu, kao da je Dženanova smrt postala samo još jedna politička kalkulacija.
Gdje su oni ljudi koji su se borili protiv nepravde, a sada mirno sjede i gledaju kako se njihova obećanja rasplinjuju?
Licemjerje se odražava u načinu na koji su političari manipulisali emotivnim nabojem oko Dženanove smrti. Kada su se kamere ugasile, a aplauzi utihnuli, nestala je i njihova volja da se bore. Umjesto da se bore za pravdu, čini se da su oni koji su se borili najviše sada zakopali glave u pijesak, kao da ih se Dženanova sudbina više ne tiče.
Ono što dodatno boli je spoznaja da su mnogi iskoristili Dženanovu smrt kao oruđe za vlastite ciljeve. Da li su se pretvorili u one protiv kojih su se borili, stavljajući svoje interese ispred borbe za pravdu? Dženanova smrt nije trebala postati sredstvo političkih igara, već simbol otpora protiv sistema koji je zakazao.
Kada pogledamo unazad, postavlja se pitanje kako smo kao društvo dopustili da se ovakva situacija dogodi? Da li smo svi mi odgovorni za to što Dženanova smrt pada u zaborav? Da li ćemo dopustiti da njegovo ime postane još jedno u nizu imena koja su postala simboli nepravde i zaborava? Vrijeme je da preuzmemo odgovornost, da se probudimo iz ove političke letargije.
Dženan nije bio samo još jedno ime na spisku žrtava; bio je mladić s ambicijama , snovima i životima ispred sebe. Njegova smrt nije trebala biti samo još jedna vijest koja će brzo nestati iz naslova. Umjesto toga, ona je trebala biti poziv na buđenje, podsjećajući nas na našu kolektivnu odgovornost prema pravdi.
Ovo je trenutak kada moramo preuzeti inicijativu. Ne smijemo dopustiti da se sjećanje na Dženana Memića koristi kao alat političke manipulacije. Moramo ponovno aktivirati našu snagu, naš glas, jer pravda nije samo riječ; ona je borba, ona je odgovornost, ona je naš kolektivni zadatak. Dženanova smrt ne smije biti zaboravljena, kao ni Denisova, Amarova, Editina, Almina i svih ostalih nedužnih mladića i djevojaka!
Vrijeme je da se ponovo dignemo u borbu za pravdu, ne samo za Dženana, već za sve one koji su postali žrtve ovog sistema i ne dozvolimo više niti jednu političku manipulaciju poigravajući se nevinim žrtvama...
