Ideologija, bijeg od kazni, novac i vjerska uvjerenja — kombinacija koja je dovela stotine državljana Bosne i Hercegovine na strani Rusije u ukrajinski rat. Među njima su i dobrovoljci i plaćenici, nastanjeni pod zastavom Wagnera, u sastavima kao što su „Permski medvjedi“, „Vukovi“, ili u specijalnim jedinicama Ruske Federacije — i sve to često pod rizikom krivičnih prijava i zatvorskih kazni kod kuće.
Psi rata nisu uniformna masa: to su ljudi s imenima, porijeklom, prošlošću i, često, dugim krimi-dosjeima. Njihove priče otkrivaju motive — od ideološke posvećenosti i lažnog osjećaja zaštite „naroda i vjere“, preko potrebe da se izbjegne odgovornost za počinjene zločine, do mirisnog obećanja novca.
Hadžo Osmančević: ispraćen na rođendan, vraćen u kovčegu
Hadža Osmančević je 4. aprila ove godine ispraćen iz Bosne i Hercegovine na ratište u okvirima ruskog Sjeveroistočnog vojnog okruga. Poslan je iz Sibira, iz Tjumenja — i to tačno na svoj pedeset i šesti rođendan. Nekoliko posljednjih kontakata s porodicom, prikazanih kasnije na društvenim mrežama, prikazuju ga u uniformi i pod kapom — znak da je bio na ratištu. Supruga Larisa je javno tražila informaciju o njemu putem Telegrama, navodeći da je nestao u Pokrovsku — gradu koji Rusi smatraju strateški važnim „vratima Donjecka“. Nakon pet mjeseci ratovanja, Hadžo je vraćen kući — ali ne živ: poginuo je na ukrajinskom ratištu boreći se na strani Rusije.
Dario „Brzi“ Ristić: povratak s amputiranom nogom, sudska priča pred BiH sudom
Kući se iz Rusije vratio i Dario Ristić, poznat po nadimku Brzi. Porijeklom iz Modriče, Ristić je ranije osuđivan zbog oružane pljačke. U Rusiju je otputovao kao dobrovoljac i borio se u jednoj od ruskih formacija poznatih kao Permski medvjedi. Njegov povratak podigao je optičku i pravnu buru: protiv njega je podignuta sumnja za pridruživanje stranim paravojnim formacijama, a prvo pojavljivanje pred Sudom Bosne i Hercegovine zabilježeno je 19. septembra 2025. Na sudu je odbrana istakla da je Ristić teški invalid, amputirana mu je noga, te da zbog toga ne postoji bojazan da bi mogao pobjeglom postati nedostupan sudu.
Ristić je samo jedan od onih koji su se vratili — i to u stanju koje ostavlja trag: bez dijela tijela, s teškim tjelesnim i psihičkim posljedicama. Drugi bh. državljani koji su ratovali s njim ili u drugim ruskim jedinicama — pa i u Wagneru — ostaju nedostupni.
Imena i porijekla: spisak dobrovoljaca i plaćenika
Mreža podataka i objava na društvenim mrežama, ali i tragovi koje ostavljaju porodice i tužitelji, pokazuju da su među onima koji su otišli iz BiH sljedeća imena:
• Slađan Dobraš — iz Potkozarja, nadomak Banje Luke. Ima 27 godina.
• Milan Pičulin zvani Boske — 42 godine; otišao na ratište u augustu prošle godine, izlazio preko Rače.
• Boris Pećanac — 43 godine; na ratište otišao u aprilu 2023. — preko Banjalučkog aerodroma do Beograda i dalje ka Moskvi.
• Neđo Panić — 30 godina; porijeklom iz Kotor-Varoši, ima državljanstvo BiH i Srbije; Bosnu je napustio sa srbijanskim pasošem i završio u Donbasu.
• Vedran Gračanin — iz Višegrada; 43 godine; na mrežama ostavio „zanimljive fotografije“ i tragove borbe.
• Jovan Bjelotomić — 29 godina; u rat otišao iz Drvara; protiv njega je ranije FUP raspisao potjernicu zbog razbojništva.
• Dejan Spasojević — iz Bratunca; upisan u knjigu državljana BiH po osnovu porijekla majke; posjeduje i državljanstvo Srbije.
• Gavro Mališević zvani Dane — iz Bijeljine; prvo u Soči, pa u Krasnodar. Nakon Putinove 2023. godine izmjene pravila, stranci su mogli potpisivati kraće ugovore (jednogodišnje) s ruskom vojskom.
• Petar Popović — porijeklom iz Dervente; dugo živio u Njemačkoj; bez ugovora se pridružio ruskim snagama kao dobrovoljac.
• Oleg Šimunjak — rođen u Odesi, s prebivalištem u Loparama; 57 godina; posjeduje rusko, ukrajinsko i bosansko državljanstvo; otišao je kao dobrovoljac u Kursku oblast u jedinice specijalne namjene; ranije je ratovao i u BiH na strani srpske vojske — tada je četiri puta ranjen. Bio je u julu ove godine u Kozarskoj Dubici na druženju s bivšim vojnicima RS.
• Aleksandar Šekarić zvani Šekira — iz Trebinja, rođen 1971.; avionom iz Banja Luke otputovao za Beograd, pa dalje na ukrajinsko ratište.
• Najmlađi Trebinjac — imao je 21 godinu kada se pridružio ruskim snagama; ne želi javno otkriti ime, ali navodi ideale koji su ga odveli u rat — uprkos protivljenju roditelja.
Mnogi su na ratište otišli iz BiH preko raznih putanja: preko aerodroma, preko granica i preko susjednih zemalja. Neki su koristili dvojna državljanstva, drugi pasoše Srbije — a postoje i oni koji su regrutirani kroz mreže bivših boraca koji su na Balkanu ratovali na strani srpske vojske, pa su danas — direktno ili posredstvom ruskih kanala — nova regrutna snaga.
Metode regrutacije: od lokalnih dobrovoljaca do službenih kanala
Početak regrutacije na Balkanu nije nov: ranije su pojedini dobrovoljci iz Rusije vrbovali mladiće koji su ratovali u ratu na ovim prostorima, pa je proces prešao iz „neformalnog“ u institucionaliziraniji. Sada su na sceni i zvanične strukture i obavještajni kanali. Putinova odluka početkom 2023. da dozvoli skraćene ugovore za strance stvorila je dodatni pravni okvir koji olakšava dolazak dobrovoljaca i plaćenika.
Posljedice i neodgovornost: državni rizik i sudski epilogi
Borba na tuđem ratištu nosi rizik ne samo za pojedince, već i za državu. Povratnici sa amputacijama, psihičkim traumama, ranama i krivičnim dosjeima stavljaju pred domaće pravosuđe izazove: procesuiranje, moguća hapšenja, ili — kako je u nekim slučajevima — nepostojanje mogućnosti privođenja jer su pojedinci nedostupni. Ristićev slučaj pokazuje da sudovi u BiH pokušavaju odgovoriti, ali dostupnost mnogih boraca i plaćenika je upitna.
Pitanje odgovornosti i budućnosti
Kad se slože ideologija, bijeg od kazne, obećanje novca i vjerski narativi, nastaju odgovori koji razaraju živote — i domaće i tuđe. Bosanskohercegovački državljani u ruskim jedinicama predstavljaju ne samo ljudsku tragediju pojedinaca i porodica, već i sigurnosni, pravni i moralni problem za BiH. Dok neki vraćaju kući kovčeg ili amputiranu nogu, drugi ostaju nedostupni, a pravosudni i sigurnosni sistemi suočeni s novim izazovima traže odgovor: kako spriječiti odlazak u tuđi rat, kako procesuirati one koji su se pridružili, i kako pomoći onima koji su se vratili razorenih života?
Ovo je priča o imenima i sudbinama — o Hadži, Dariu, Slađanu, Milanu, Borisu, Neđu, Vedranu, Jovanu, Dejanu, Gavru, Petru, Olegu, Aleksandru i mnogima drugima — i o društvu koje mora odgovoriti na pitanje: hoćemo li dozvoliti da raspirivanje ratnih ideala i izbjegavanje odgovornosti postanu put ka tuđim bojištima?
