U državi u kojoj Bošnjaci čine više od polovine stanovništva i generišu više od 50% prihoda u zajedničku kasu, u institucijama Bosne i Hercegovine imaju status etničke statističke greške.
Njihove pozicije su svedene na šest od 28 ključnih državnih institucija. Šest! To je tek 8 posto zaposlenih, sa 15 posto ukupnog budžeta institucija. Ukratko: većina u narodu, manjina na budžetu.
I ne, to nije slučajnost. To je sistem. Planski projektovan, perfidno izveden i bezočno opravdavan pod firmom “legitimnog predstavljanja” koje HDZ koristi kao batinu nad Bošnjacima, dok SNSD to mirno posmatra jer zna – danas Bošnjaci, sutra svi koji nisu njihovi.
“Legitimitet” kao novo ime za diskriminaciju
HDZ-ov krik o “majorizaciji Hrvata” već godinama dominira političkim narativima – iako upravo ta “ugrožena skupina” zajedno sa SNSD-om kontroliše dvije trećine institucija BiH. Ali šta je istina u vremenu u kojem se žrtve pretvaraju u tlačitelje, a privilegovani glume progonjene?
Dragan Čović je, naravno, "frustriran" jer mu bošnjački narod više ne bira člana Predsjedništva kojeg je već jednom izabrao – njega lično. Tada mu nije smetao “nelegitimitet”. Tada nije bilo povike na sistem. Tada je šutio – jer je bio na vrhu. Danas, kad njegov HDZ ne kontroliše sve što poželi, sistem je odjednom nepošten. I kao lijek na tu "nepravdu", HDZ je s partnerima krenuo u sistemsku eliminaciju Bošnjaka iz institucija.
Zapošljavanje po nacionalnom ključu – ali samo za podobne
Agencija za državnu službu BiH, koju vodi HDZ-ov kadar Anita Markić, postala je ogledni primjer etno-partijske manipulacije državnim sistemom. Na konkursima HDZ-ovi kadrovi “osvajaju” 100 od 100 bodova. I uvijek isti sastavi komisija – uvijek ista imena, uvijek isti rezultat: Bošnjak nije prošao.
Za Srbe i Hrvate se ne biraju najbolji, već “legitimni”. Za Bošnjake se ne biraju nikako – osim ako su politički poslušni, sterilni, šutljivi i spremni klimati glavom uz večeru sa "partnerima".
Izgubljeni u institucijama: brojke koje paraju oči
Od 28 državnih institucija, Bošnjaci rukovode sa svega šest. Srbi sa dvanaest, Hrvati sa deset. Ali nije to sve. Broj zaposlenih – 339 Bošnjaka u cijelom državnom aparatu! I još važnije: budžetska raspodjela pokazuje ekonomsku poruku. Bošnjacima 51 milion KM, a ostatak institucija – 85% – pod kontrolom onih koji su navodno “ugroženi”.
To nije samo diskriminacija. To je sistemsko siromašenje naroda. Onemogućavanje zapošljavanja, blokada pristupa resursima i izgradnja osjećaja da “država nije tvoja”. Cilj? Ukloniti Bošnjake iz srca sistema, pretvoriti ih u privjesak vlastite države.
Primjeri koji vrijeđaju inteligenciju
Admir Suljagić, profesionalac i direktor Sekretarijata VSTV-a, zamijenjen je – ne profesionalcem, ne ekspertom, već Ivanom Planinčić – dugogodišnjom HDZ-ovom aktivisticom. Nije bilo ni stida ni prikrivanja – sve je obavljeno kroz poznate "komisije" i "bodovanja". Istu sudbinu doživljavaju i drugi stručnjaci koji nose “pogrešno” ime, imaju “nepogodan” stav ili jednostavno – nisu članovi HDZ-a ili SNSD-a.
A možda najbolji primjer sveprisutnog nepotizma je imenovanje Miroslava Nešića, čija je najjača referenca – što je rođak Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH. U zemlji u kojoj se diploma, iskustvo i integritet bacaju pod noge rodbinskim i stranačkim vezama, Miroslav je postao šef odjela u Interpolu. Jer krvna veza nadjačava sve.
Zamjena teza i opasna igra
Dok se uporno ponavlja mantra o "ugroženim Hrvatima", stvarni podaci ukazuju na nešto drugo – brutalnu sistemsku eliminaciju Bošnjaka iz državnih institucija. Umjesto “rješenja za konstitutivne narode”, BiH se kreće ka modelu u kojem su Srbi i Hrvati institucionalna elita, a Bošnjaci tek statistička fusnota.
Nije slučajno što se ovaj proces odvija upravo sada, u vremenu kada se sve više govori o novim “dogovorima”, “reformama” i “paketima” koje međunarodna zajednica pokušava nametnuti. HDZ i SNSD igraju unaprijed – čiste teren, zauzimaju pozicije, cementiraju kontrolu.
Kadrovski apartheid je realnost
Ono što se dešava u institucijama BiH nije sporadična nepravilnost. To je planska, hladna i koordinisana operacija. Cilj nije samo zapošljavanje svojih – cilj je potpuno istiskivanje Bošnjaka iz sistema. Cilj je “država po mjeri dva naroda”, dok se treći prepušta političkom egzilu i ekonomskom poniženju.
Zato se ovo više ne može nazvati nepravdom. Ovo je kadrovski aparthejd. Ovo je političko inženjerstvo na najopasnijem nivou – jer udara u same temelje države. A kad se temelji uruše, ne pomažu ni komisije, ni rođaci, ni 100 bodova – nego se gubi sve.
Ili ćemo to zaustaviti sada – ili ćemo sutra svi biti “nelegitimni”.
