Iran, uprkos sankcijama Ujedinjenih nacija, nastavlja agresivno širiti svoj program balističkih raketa i vojnih kapaciteta, šaljući jasnu poruku i regionu i međunarodnoj zajednici: Teheran nema namjeru povući se niti usporiti. Uprkos pritiscima, iranski ratni aparat ulazi u novu fazu ubrzanog razvoja, što mnogi analitičari tumače kao pripremu za mogući budući sukob većih razmjera, posebno s Izraelom.
Ranije ovog mjeseca, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi javno je istakao da je današnji iranski arsenal „daleko snažniji“ od onoga kojim je Teheran raspolagao tokom dvanaestodnevnog rata s Izraelom prošlog ljeta. Naglasio je da Izrael navodno nije ostvario svoje strateške ciljeve te da je Teheran iz sukoba izašao „ojačan, iskusniji i spremniji“.
Isti ton zadržao je i ministar odbrane Aziz Nasirzadeh, koji govori o „kvantnom skoku“ u iranskoj odbrambenoj industriji. Prema njegovim riječima, Iran je, u svega nekoliko mjeseci, unaprijedio domet, preciznost i razornost već postojećih raketnih sistema, a paralelno radi na razvoju novih generacija projektila.
Širenje raketnog programa uprkos međunarodnim zabranama
Iako su sankcije UN-a strogo zabranile izvoz oružja i materijala koji se mogu koristiti za balističke rakete, Iran sve otvorenije jača svoj raketni program. Evropske obavještajne službe prate kontinuirani priliv materijala koji se koriste u izradi raketa, a najproblematičniji je natrijum perhlorat — hemikalija neophodna za proizvodnju čvrstog raketnog goriva. U posljednjim mjesecima više pošiljki ove supstance stiglo je u iransku luku Bandar Abbas, i to direktno iz Kine.
Ova činjenica posebno zabrinjava jer čvrsto gorivo predstavlja ključni element za brzu spremnost i dug domet balističkih projektila. Teheran tako ne samo da obnavlja stare zalihe, već stvara infrastrukturne uslove za serijsku proizvodnju novih raketa.
Diplomatske reakcije na ovo su blage, što dodatno ohrabruje Iran da nastavi jačati svoje mogućnosti.
Lekcije iz rata i ubrzana modernizacija
Prema analizama vojnih stručnjaka iz više evropskih centara, Iran je tokom posljednjeg rata prikupio ogromnu količinu podataka o performansama svojih raketnih sistema — nosivosti, preciznosti, otpornosti na izraelsku protivraketnu odbranu i dinamici lansiranja.
To iskustvo sada koristi za optimizaciju taktike: lansira manje projektila, ali s većim efektom. Umjesto masovnih salvi, Iran kombinira precizno planirane udare, birajući ciljeve prema ranjivosti, vremenu i geografskoj tački. Ovo predstavlja kvalitativni iskorak u odnosu na ranije doktrine koje su se oslanjale na saturacijske napade.
Tokom posljednjih operacija, Iran je upotrijebio i dio svog najnaprednijeg raketnog arsenala:
Fateh-110 – kratki domet, čvrsto gorivo, visoka preciznost
Zulfiqar – balistička raketa dugog dometa
Qiam i Šahab varijante – modifikovane verzije projektovane za bolju penetraciju protivraketne odbrane
Ovo je potvrdilo da Iran posjeduje širok spektar raketa — od kratkog do intermedijarnog dometa — koje može lansirati s mobilnih platformi, što dodatno otežava njihovo presretanje.
Propaganda, podzemni kompleksi i regionalni saveznici
Iran se nikada nije ustručavao hvaliti svojom raketnom moći. Godinama gradi imidž države s najsofisticiranijom raketnom industrijom u regionu. Revolucionarna garda objavljuje videe iz ogromnih podzemnih raketnih baza — često nazivanih „podzemni gradovi“ — u kojima su smještene desetine raketa, mobilnih lansera i komandnih centara.
Uporedo s tim, Teheran nastavlja stratešku praksu naoružavanja svojih regionalnih saveznika:
Hamas (Gaza)
Hezbolah (Liban)
Huti (Jemen)
Pruža im obuku, financije i tehnologiju za lokalnu proizvodnju projektila. Ovo Iran vidi kao ključni element svoje odbrambene doktrine — ratovanje preko posrednika.
Raketni prioritet kao uvod u otvoreni sukob
Ako se posmatra dinamika posljednjih mjeseci, malo je sumnje da Teheran ubrzano povećava domet i moć svojih raketa. To, sasvim jasno, povećava rizik od novog direktnog sukoba s Izraelom. Što je domet veći, a preciznost bolja, to je iransko samopouzdanje veće.
Istovremeno, Izrael sve glasnije upozorava da neće dozvoliti Iranu da razvije kapacitete koji bi mogli ugroziti sigurnost države. Ovakav razvoj događaja stvara sliku regiona koji klizi prema tački bez povratka — gdje je dovoljno samo jedno pogrešno procijenjeno lansiranje da otvori vrata ozbiljnom ratu.
Kako stvari stoje, Iran nastavlja svojim tempom, uvjeren da mu vrijeme radi u korist, dok svijet ostaje duboko podijeljen oko toga kako se suprotstaviti ovoj rastućoj prijetnji.
