Gotovo jedna trećina Italijana smatra da postoji realna šansa da će njihova zemlja biti direktno uključena u oružani sukob u narednih pet godina, ali istovremeno samo mali dio stanovništva, njih 16 posto, bilo bi spremno da aktivno učestvuje u ratnim dejstvima.
Pokazala je to nova anketa koju je objavio Centar za studije socijalnih investicija (CENSIS).
Istraživanje je posebno ukazalo na stavove mladih Italijana između 18 i 45 godina, gdje se čak 39 posto izjasnilo kao pacifisti, odbijajući bilo kakav vid vojne službe. Dodatnih 19 posto izjasnilo se da bi pokušalo izbjeći regrutaciju na druge načine, dok bi 26 posto bilo za angažovanje stranih plaćenika umjesto sopstvene mobilizacije.
U uslovima rastućih geopolitičkih tenzija u svijetu, s dva aktivna sukoba na granicama Evrope – u Ukrajini i na Bliskom istoku – Italija je, kao članica NATO-a, obećala povećanje izdvajanja za odbranu. Međutim, stavovi nacije su podijeljeni i većina Italijana ostaje skeptična prema novom naoružavanju.
Samo 26 posto ispitanika smatra da je vojno odvraćanje efikasan put do očuvanja mira, dok 25 posto podržava povećanje vojnih troškova čak i ukoliko to znači smanjenje socijalnih beneficija za građane. Iznenađujuće mali broj, tek 11 posto, podržava ideju da Italija treba posjedovati nuklearno oružje kao dio svoje odbrane.
Iako je u posljednjoj deceniji potrošnja Italije na odbranu porasla za 46 posto, izdvajanja po glavi stanovnika i dalje su relativno niska i iznose oko 586 dolara godišnje. Za poređenje, u Grčkoj je ta brojka 686 dolara, dok su u SAD-u i Norveškoj izdvajanja za odbranu po stanovniku preko 2.000 dolara.
Kada je riječ o sigurnosnoj politici, skoro polovina Italijana (49 posto) podržava jačanje NATO saveza, dok 58 posto zagovara uspostavljanje jedinstvenog sistema odbrane Evropske unije, koji bi uključivao zajedničku vojsku, komandu i nabavku oružja.
Druge ankete koje je nedavno objavilo Evropsko vijeće za vanjske odnose pokazuju da je podrška za povećanje vojnog budžeta u Italiji najniža među 12 evropskih zemalja koje su učestvovale u istraživanju, sa samo 17 posto ispitanika koji se izjasnili za to.
Ovi podaci ukazuju na duboku podijeljenost italijanskog društva po pitanju vojne angažiranosti i buduće sigurnosne politike, što može predstavljati izazov za vlasti u vrijeme kada se geopolitičke prilike rapidno mijenjaju.
