Raspust od tri mjeseca, najduži u Evropi, završio je za italijanske učenike, no umjesto olakšanja, početak nove školske godine otvorio je staru raspravu – kako se nositi s toplotnim valovima koji sve više remete nastavu.
Roditelji su jedva dočekali da djeca ponovo krenu u školu, ali učitelji upozoravaju: učionice se pretvaraju u prave staklenike. „Sunce koje prži u malim prostorijama stvara nepodnošljive uslove“, kaže Antonino Rinaldo, školski administrator iz Palerma.
Podaci ministarstva obrazovanja pokazuju da svega šest posto škola u zemlji ima klima uređaje, iako su toplotni valovi sve učestaliji. Na jugu, gdje temperature i dalje dostižu 33 °C, škole najavljuju skraćene časove, a pojedini sindikati učitelja pozivaju na ozbiljnu promjenu školskog kalendara.
„Ne možemo se praviti da je sve isto kao prije 50 godina. Klima se promijenila, a s njom i naši uslovi rada“, poručuje Marcella Pacifica, predsjednica sindikata ANIEF. Posebno je zabrinuta zbog činjenice da više od polovine nastavnika ima 50 ili više godina i izloženi su zdravstvenim rizicima.
U regijama poput Sardinije već se traži nacionalna rasprava o adaptaciji škola na klimatske promjene. Gradovi kao što su Bari, Bologna, Firenca i Napulj ovih dana bilježe oko 30 °C, dok evropski klimatolozi upozoravaju da se kontinent zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka.
Ipak, poziv sindikata da se produže školski praznici naišao je na protivljenje roditelja. Italija već sada prednjači s čak 97 dana raspusta, dok djeca u Njemačkoj ljetuju tek 44 dana. Više od 76.000 građana potpisalo je peticiju organizacije We World tražeći da se raspust skrati, jer dugotrajno odsustvo najviše pogađa djecu iz siromašnijih porodica.
Problem se dodatno komplikuje zbog starih i energetski neučinkovitih zgrada. Više od polovine škola izgrađeno je između 1950. i 1992. godine, a mnoge se i danas bore s lošom izolacijom. Čak i novije zgrade, poput kompleksa u kojem predaje nastavnica Nunzia Capasso, pate od loše gradnje: „Ljeti je prevruće, a zimi prehladno“, kaže.
Capasso upozorava da škole, posebno u siromašnijim dijelovima zemlje, imaju ulogu veću od obrazovne – one djecu drže podalje od ulice i socijalne izolacije. „Ako su učionice neizdržive, lako je reći da treba zatvoriti škole, ali to znači ostaviti mlade bez sigurnog prostora“, naglašava ona.
Dok se roditelji i sindikati spore oko trajanja raspusta, stručnjaci poručuju da je pravo rješenje ulaganje u modernizaciju objekata i klimatizaciju, kako bi škole bile funkcionalne tokom cijele godine.
