U ozloglašenom panteonu filmskih neuspjeha postoji ekskluzivna grupa poznata kao 0% Club.
To je mjesto na agregatoru recenzija Rotten Tomatoes rezervirano za filmove koji nisu dobili nijednu pozitivnu recenziju. U ljeto 2025. godine, ovoj zloglasnoj kompaniji, koja uključuje legendarne neuspjehe poput Gottija i Ballistic: Ecks Vs. Sever, pridružio se novi član: War of the Worlds.
Film, koji je Universal Pictures objavio 30. jula 2025. godine, direktno na Amazon Prime Videu, a ovaj posljednji dio je posebno važan. U osnovi, imamo adaptaciju kultnog naučnofantastičnog romana H.G. Wellsa, sa globalno prepoznatljivom zvijezdom, reperom i glumcem Iceom Cubeom i hvaljenom glumicom Evom Longoria u glavnim ulogama. Rezultat ove kombinacije? Jedan od najgorih filmova svih vremena.
Dobrodošli u klub 0%
Snimanje je počelo u septembru 2020. godine, na vrhuncu pandemije COVID-19, što je odredilo njegovu estetiku. Suočeni s ograničenjima, producenti su se odlučili za takozvani format "screenlife", gdje se cijela priča odvija kroz ekrane računara, pametnih telefona i nadzornih kamera.
Ova odluka, koju je predvodio producent Timur Bekmambetov, pionir žanra (Searching, Unfriended), u početku je predstavljena kao inovativno i pragmatično rješenje koje je omogućilo glumcima i ekipi da rade na daljinu. Universal Pictures je bio zainteresovan za projekat, koji je obećavao izgled komercijalnog filmskog događaja, ali sa daleko skromnijim budžetom.
Ali sumnja u vezi s projektom očito je postojala jer je film završen 2020. godine i objavljen bez mnogo pompe u ljeto 2025. Jedan izvor navodi da je film "stajao na polici Universala četiri godine" prije nego što je konačno pronašao put do Prime Videa.
Pravo pitanje je zašto je ovo uopšte ugledalo svjetlo dana, jer je jedino objašnjenje da je želja bila stvoriti nešto toliko loše da bi se o tome pričalo. Sam pristup Screenlife-a nije loš, iako je vremenom izgubio početni "kapital", a činjenica da se radi o niskobudžetnom projektu ne znači ništa jer će gledaoci uvijek rado prihvatiti niskobudžetne projekte upakovane u kvalitetnu ideju.
Ali umjesto toga, ovdje imamo katastrofalan scenarij, nezainteresovane glumce i NEDOVOLJNU reklamu za Amazon, što u konačnici može biti neoprostiv grijeh.
Došli su po... podatke?
Scenarij filma, koji su napisali Kenneth A. Golde i Marc Hyman, zastrašujući je na svakom koraku, uprkos predlošku koji je iznjedrio nekoliko hvaljenih filmova. Priča prati Willa Radforda (Ice Cube), stručnjaka za nadzor u Ministarstvu domovinske sigurnosti, koji, dok pokušava uhvatiti misterioznog hakera poznatog kao Disruptor, svjedoči početku invazije vanzemaljaca.
Već u teoriji vam je jasno da gomila malih prozora na ekranu možda nije najbolji način da se priča o invaziji ispriča dovoljno uzbudljivo, ali definitivno ne kada imate scenariste koji tako nespretno kombinuju globalnu apokalipsu sa porodičnom dramom u koju je upleten njegov sin Dave, gejmer koji, na apsolutno ničije iznenađenje, nije Disruptor, i njegova trudna kćerka Faith.
Međutim, najveći problem je pretpostavka da vanzemaljci nisu došli zbog vode ili teritorije, već da "uberu" ljudske podatke jer, kako kaže slogan filma: "Vi ste vaši podaci. Podaci su njihova hrana. Vi ste žetva." Zašto bi vanzemaljci marili za vaše podatke? Niko ne zna, ali ovaj tim je odlučio da to prihvati.
U jednoj sceni, novinar BBC-a čak izgovara rečenicu: "Iscrpljuju nas od najdragocjenijeg resursa čovječanstva - naših podataka". Dijalozi su uglavnom pravi gejzir sramote, i većinu vremena ne razumijete zašto svi ti ljudi rade to što rade i koja je motivacija iza toga.
Neko je s pravom primijetio da dijalozi zvuče kao da neko samo "baca tehničke i naučne riječi jedni na druge bez ikakve logičke veze" i da cijeli film podsjeća na loše režirane scene iz videoigre Red Alert.
I ovo poređenje je uvreda za Red Alert.
Problem je i u "glumi", ali mnogo više u konceptu
Ice Cube glumi. Nemojmo se lagati, Cube je harizmatičan i za nas starije momke, on dolazi s nostalgičnim osjećajem za danima kada je bio cool reper. Ono što on nije je glumac koji može zablistati u ovako loše režiranom filmu. Postoje glumci koji mogu biti jedini nebrušeni dijamant, ali Cube nije jedan od njih.
Međutim, ne treba sve kriviti za glumu jer veliki dio problema leži u konceptu. Cubeova prepoznatljiva scenska prisutnost, bilo da se radi o intenzivnoj ozbiljnosti filma Boyz n the Hood ili komičnoj frustraciji filma Ride Along, zasnovana je na fizičkom prisustvu i dinamičnoj interakciji.
Format "Screenlife" mu to oduzima i ograničava njegov nastup na glavu i ramena uokvirene web kamerom. U kombinaciji sa scenarijem koji mu ništa ne nudi i kvalitetom snimka web kamerom koji svemu oduzima život i dramu, rezultat je nastup koji više podsjeća na učešće u, kako kažu memovi, "Zoom sastanku koji je mogao biti e-mail".
Ne pomaže mi ni sporedna glumačka postava, uključujući Evu Longoriu kao NASA-inu naučnicu i Clarka Gregga kao direktora DHS-a. Njihove izvedbe su također zatrpane ovim "screenlife" hororom koji ih uglavnom ograničava na video pozive i loše napisane replike za koje je teško zamisliti da funkcioniraju u bilo čijoj izvedbi.
Amazon
I sada dolazimo do najgoreg dijela filma.
Loš scenario je jedno, loša gluma je drugo, ali sve bi to bilo podnošljivo da nije bestidne promocije Amazona, koji je, pogodili ste, i distributer filma. Istaknuti primjer je scena u kojoj lik usred invazije vanzemaljaca hitno treba USB stick. Rješenje? Naručiti ga putem Amazon Primea, nakon čega ga dostavlja Prime Air dron koji je, kako jedan od likova s divljenjem kaže, "budućnost dostave".
Opet, da je ovo reklama za brzu hranu ili automobile, bilo bi odvratno, ali manje odvratno nego u ovom slučaju jer film, koji se navodno bavi "temama tehnologije, nadzora i privatnosti", ujedno funkcionira i kao hvalospjev globalnoj korporaciji čiji se poslovni model zasniva na prikupljanju podataka i koja je često u središtu kritika vezanih za nadzor. Jedan kritičar je napisao: "Projekat bi mogao biti zastrašujući da kompanija koja ga proizvodi, Amazon, već nije postigla svjetsku dominaciju."
Sljedeći korak - Katy Perry leti u svemir i spašava svijet ljubavlju i cvijećem.
Klasik pretvoren u meme
Wellsov roman iz 1898. godine ima bogatu historiju adaptacija koje su ostavile dubok trag u popularnoj kulturi. Od legendarne radio drame Orsona Wellesa iz 1938. koja je izazvala paniku, preko klasičnog filma iz 1953. koji je poslužio kao alegorija Hladnog rata, do Spielbergovog blockbustera iz 2005. koji je kanalizirao strahove nakon 11. septembra, svaka uspješna adaptacija uspjela je prevesti Wellsove teme u kontekst svog vremena.
Verzija iz 2025. neće biti dio ove priče.
Ono što je novi film uspio jeste da postane meme, meta kolektivnog ismijavanja na društvenim mrežama i fascinacije ljubitelja smeća. Čak i slogan "Gore je nego što misliš" djeluje kao samoironični magnet za ovu vrstu kritike.
Rat svjetova iz 2025. pamtit će se i o njemu će se raspravljati mnogo duže nego o mnogim osrednjim, zaboravljivim filmovima upravo zato što je tako sveobuhvatno i nezaboravno užasan. Reakcija publike nije bila dosada, već zabava. Neko je to savršeno opisao: "Plačem od radosti jer je čovječanstvo još uvijek sposobno proizvesti istinsko, apsolutno smeće."
I s tom pozitivnom mišlju, ovaj tekst bi trebao završiti, jer nas je slučaj Tommyja Wiseaua naučio nečemu važnom. Naime, stotine, možda čak i hiljade, kriminalno loših filmova snimaju se svaki dan u svijetu, ali malo ih je toliko loših da zbog svog užasa postanu globalni fenomeni. Stoga, čestitke režiseru Richu Leeju (inače najpoznatijem po snimanju muzičkih spotova), cijeloj ekipi i, prije svega, Amazonu - uspjeli ste.
