Geopolitičke promjene i uski politički interesi ostavili su inicijativu bez podrške i bez punih rezultata.
Da je ideja o bliskoj ekonomskoj saradnji između Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije provedena u praksi, zemlje sa tržištem od skoro 11 miliona stanovnika bi imale koristi. Promjene u međunarodnim odnosima, ali i uski dnevni interesi glavnih aktera, doveli su do današnjeg razgovora o "Otvorenom Balkanu" kao jednoj od propuštenih prilika.
„Balkan za Balkan“, rečenica je koju je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovio nekoliko puta, između ostalog i u New Yorku, u Ujedinjenim nacijama, na vrhuncu inicijative „Otvoreni Balkan“, ili „Mini Schengen“, kako su je neki nazivali. Ideja je bila da se, kao uvod u Evropsku uniju, stvori prostor sa slobodnim kretanjem ljudi, robe i kapitala između zemalja regije, tačnije Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije. Na obostranu korist ovih zemalja. Koncept, u principu koristan, nije dugo trajao.
Od početka, kada se ideja javno spominjala, pratile su je tvrdnje da se ne radi o autentičnoj inicijativi zvaničnika koji su je promovisali, Aleksandra Vučića i Edija Rame. Govorilo se da je koncept saradnje na Zapadnom Balkanu sačinjen u Vašingtonu ili Berlinu i da je poslan kao gotovo rješenje koje treba što prije primijeniti. Neki, zabrinuti zbog onoga što su nazivali „velikosrpskom hegemonijom“, u „Otvorenom Balkanu“ vidjeli su plan za srpsku dominaciju u regionu putem ekonomskih instrumenata.
Iako je koncept prvi put predstavljen 2019. godine, geopolitička mapa i pravci saradnje tada su izgledali drugačije. Zapad je bio zainteresovan za održavanje svog uticaja na Balkanu kroz svojevrsnu imitaciju prostora EU, dok se proširenje novim članicama smatralo dalekom perspektivom. U međuvremenu, Joe Biden je došao u Bijelu kuću, da bi ga nakon 4 godine vratio Donald Trump. Svijet je postao nestabilniji, zahvaćen velikim vojnim sukobima, utrkama u naoružanju i podjelom interesnih sfera. Danas se otvoreno govori o pridruživanju Albanije i Crne Gore EU, što je umanjilo početnu svrhu inicijative.
Rezervisani pristup
Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije rekao je za NIN da je inicijativa „Otvoreni Balkan“ započela kao „Mini Šengen“. Podsjeća da je 2019. godine „izvana“ stigao signal da je potrebno pripremiti teren za „Mini Šengen“. Prema njegovim riječima, niko nije tačno znao o čemu se radi, dok je inicijativa formirana u SAD-u, a zatim su lideri Albanije, Srbije i Sjeverne Makedonije proglasili da je to „njihova inicijativa“.
Ideja je kasnije preimenovana u "Otvoreni Balkan", s ciljem stvaranja jedinstvenog tržišta zasnovanog na četiri ekonomske slobode: slobodnom kretanju robe, usluga, ljudi i kapitala.
„Počelo je s oklijevanjem. Crna Gora je bila protiv toga, Bosna i Hercegovina također, a Kosovo nije dolazilo u obzir. Međutim, 2022. godine održan je samit kojem su prisustvovali ministri vanjskih poslova Mađarske i Turske, kao i predstavnici cijelog regiona, čak i tadašnji premijer Crne Gore Dritan Abazović. Izgledalo je kao da se inicijativa gura kao alternativa koja bi zamijenila Berlinski proces“, kaže Stanić.
Prema njegovim riječima, izbijanjem rata u Ukrajini sve je stalo. Procjenjuje da je projekat podržavala prva administracija Donalda Trumpa i Richarda Grenella, ali da je odložen nakon promjene administracije u SAD-u. Kasnije je albanski premijer Edi Rama izjavio da je "Otvoreni Balkan" ispunio svoju misiju i da je završen.
"U praksi nismo uspjeli stvoriti zajedničko tržište. Može se reći da je omogućeno kretanje s ličnom kartom u regiji, funkcioniralo je priznavanje diploma i procedure zapošljavanja. Ali za ove objekte, prema našim podacima, prijavilo se oko 400 ljudi. Dakle, rezultati su minimalni", naglašava Stanić.
Dodaje da su i „Otvoreni Balkan“ i Berlinski proces stavljeni na stranu nakon što su Albanija i Crna Gora dobile podršku za članstvo u EU. Prema njegovim riječima, Srbija je bila najglasniji promotor ekonomske saradnje, jer ima najveću proizvodnju u regionu i najviše izvozi.
Stanić procjenjuje da je inicijativa propala zbog nedostatka zajedničkog cilja za punu regionalnu integraciju, posebno na nivou zvaničnika.
Pod uticajem politike
Predrag Bjelić, profesor međunarodne trgovine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, rekao je za NIN da je inicijativa u nekim oblastima išla dublje od CEFTA-e, ali je ostala izložena političkim fluktuacijama između tri zemlje. Prema njegovim riječima, pogoršanje političkih odnosa, posebno između Srbije i Albanije, potisnulo je inicijativu u drugi plan.
Dodaje da je „Otvoreni Balkan“ zamišljen i kao kompenzacija za kašnjenja u CEFTA-i i stvaranju zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana, blokirana političkim pitanjima poput Kosova. Ali Evropska unija je nastavila da insistira na saradnji sa šest ekonomija regije, relativizirajući ulogu ove inicijative.
Prema Bjeliću, inicijativa se na kraju svela na slobodno kretanje radne snage, ali bez većeg interesa. "Naše tržište rada je otvoreno, ali većina ljudi preferira odlazak u EU", ističe on.
Suprotni signali
Dragoljub Rajić, koordinator Mreže za podršku poslovanju, rekao je za NIN da iz perspektive poslovne zajednice saradnja postoji. Međutim, on naglašava da politika opterećuje inicijativu, otežavajući njeno funkcionisanje.
Prema njegovim riječima, Srbija, kao najveća zemlja u regionu, ima interes za dobrosusjedske odnose i normalnu trgovinsku razmjenu. Ali region ostaje opterećen neriješenim političkim pitanjima, uključujući Kosovo i posljedice ratova u bivšoj Jugoslaviji.
Rajić smatra da političari često prilagođavaju regionalne prioritete kratkoročnim domaćim potrebama. Naglašava da danas „Otvoreni Balkan“ ostaje zasjenjena inicijativa, dok politika i dalje utiče na ekonomske procese u regionu.
