Ćulumov povratak u SIPA-u: Šamar institucijama i pobjeda političkih dogovora nad zakonom
Darko Ćulum, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji je u martu ove godine podnio zahtjev za razrješenje pod pritiskom Milorada Dodika, sada se — gotovo kao da ništa nije bilo — vratio u svoju direktorsku fotelju. Čovjek koji je skoro četiri mjeseca izostajao s posla, bez ijednog medicinskog ili drugog opravdanja, sada će, kako je najavljeno, “nastaviti tamo gdje je stao” 18. marta, kada je u jeku političke krize u BiH doslovno pobjegao u zagrljaj entitetskim liderima.
Ovaj povratak nije samo individualni čin — on predstavlja simbol najgrubljeg udara na državu i njene institucije. U zemlji gdje običan radnik može dobiti otkaz ako neopravdano izostane nekoliko dana, Ćulum se bez ikakvih posljedica vraća na poziciju na kojoj bi trebao biti garant zakona i sigurnosti.
Politički dilovi umjesto zakonskih procedura
Sve upućuje na to da je njegov povratak rezultat političkog dogovora na vrhu državne vlasti. SNSD i HDZ BiH, prema svemu sudeći, u tišini su ispregovarali da se Ćulum jednostavno pojavi u zgradi SIPA-e i nastavi rad, iako njegovo formalno povlačenje zahtjeva za razrješenje nije ni prošlo zvanične procedure kroz Vijeće ministara BiH, Nezavisni odbor i Ministarstvo sigurnosti.
Time je za SNSD “vuk sit”, a za HDZ BiH se otvara prostor da postave zamjenika direktora SIPA-e po svojoj mjeri. Kandidat kojeg HDZ BiH gura, Dragan Andrić, jedini je na rang-listi Nezavisnog odbora i očekuje se da bi sada mogao biti imenovan, naravno ako se slože i ministri iz redova Trojke. Njihova šutnja u ovom trenutku samo pojačava sumnje o saučesništvu ili barem prećutnom pristanku na ovu političku trgovinu.
Država kao privatni poligon
Ćulumov povratak savršeno oslikava stanje u kojem se nalaze državne institucije. Pravila i zakoni vrijede samo za “obične smrtnike”, dok visoki kadrovi koje podupiru politički moćnici mogu raditi šta žele, kada žele i koliko žele. Ako ovo prođe bez reakcije, BiH će dodatno učvrstiti poražavajući princip da se zakon može selektivno primjenjivati, u skladu s interesima vladajućih partija.
Zapravo, Ćulum se nije vratio zato što su nestali razlozi njegove ostavke, nego zato što su se političke karte tako složile. Razlog, opravdanje, procedura — sve je to izbačeno iz igre i zamijenjeno hladnim dogovorima koji se kroje iza zatvorenih vrata.
Gdje je reakcija?
Ovo ne bi smjelo proći bez ozbiljne parlamentarne istrage, ali ni bez eventualnog pravosudnog postupka. Ako institucije odšute, šalje se poruka da je BiH zemlja u kojoj su zakoni samo ukras, a institucije tek kulise za javnost.
Ako država želi ostati država, ovakav udar na njene temelje mora biti sankcionisan. U suprotnom, Ćulumov slučaj postaće opasni presedan: da direktor jedne od ključnih sigurnosnih agencija može nestati skoro četiri mjeseca, pojaviti se kad mu politički vjetrovi dune u leđa i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.
Slučaj Darka Ćuluma, nažalost, pokazuje da je u Bosni i Hercegovini već odavno “pojeo vuk magarca”. Ostatak “stada” još uvijek šuti, sve dok neko ne odluči stati u odbranu države i njenih zakona — ako ikada i odluči.
