Nema veće izdaje od zaborava.
Nema goreg grijeha od halala za one koji su našu krv prodali za fotelje, za one koji su obećali budućnost, a donijeli siromaštvo. Bošnjak ne smije halaliti, ne smije zaboraviti – ne smije biti taj gubitnik koji u zaboravu gubi sve što je njegov narod prošao i pretrpio. Ova zemlja je krvlju natopljena, svaki pedalj ove zemlje pamti šehidsku žrtvu, a danas nam govore da trebamo "oprostiti". Kome? Onima koji nas gaze iz dana u dan, onima koji u svojim kancelarijama pune džepove dok narod skapava u kontejnerima?
Pogledaj naše političare. Uživaju u luksuzu, hrane se na račun našeg znoja i patnje. Odijela koja nose, auta koja voze, vile u kojima borave – sve je to kupljeno na našoj muci, na našoj nemoći da se dignemo protiv ovog sistema koji nas guši. Svaki put kad stanemo, oni nas povuku još dublje, dok u svojim dvoranama kuju planove kako da prodaju još jedan komad ove države, kako da nas obesprave, kako da nas ucijene, kako da nas natjeraju da zaboravimo tko smo i šta smo pretrpjeli. Bošnjak ne smije zaboraviti! Onaj ko zaboravi, izdao je sve šehide, sve majke koje su izgubile sinove, sve očeve koji su zakopali svoju djecu.
Kako halaliti onima koji nas tjeraju na koljena, dok se bogate na našoj muci? Kako oprostiti onima koji su nam obećavali "bolju budućnost", a donijeli samo glad i nepravdu? Naši djedovi kopaju po kontejnerima dok se ovi na vlasti kupaju u luksuzu. Politika, koja bi trebala biti u službi naroda, postala je instrument potpunog poniženja Bošnjaka. Naši političari se šepure, glumeći da rade za narod, a ustvari rade samo za svoje džepove i interese stranih gospodara. Dobili su nas na sitnim lažima i obećanjima, a danas nas prodaju u komadima, jedan po jedan zakon, jedna po jedna institucija.
Bošnjak se danas bori ne samo protiv ekonomskih i političkih problema, nego i protiv samog sistema koji mu želi oduzeti pravo na dostojanstvo, na pamćenje, na pravdu. Oni koji bi trebali štititi Bošnjake, izdaju ih svakim potezom. Pogledajte samo zakone koje donose – svaki je usmjeren na to da nas oslabi, da nas potlači, da nam uzme pravo glasa. Je li to ona Bosna za koju smo ginuli? Je li to ona sloboda o kojoj su nam pričali, dok su nas pozivali da damo živote za državu? Ne! Ovo je izdaja! Izdaja naše krvi, naše časti, naše prošlosti!
Oni nas pozivaju na mir, dok se u tišini dogovaraju kako da podijele plijen. Svaka njihova izjava o "bratstvu i jedinstvu" je laž, maska iza koje kriju svoje prljave dogovore s onima koji žele da Bošnjaka više nema na ovim prostorima. Oni nam govore da trebamo "halaliti", da je vrijeme da se krene dalje, ali mi znamo šta to znači. To znači da treba zaboraviti krv, suze i bol. To znači da treba pustiti da oni koji su nas izdali nastave raditi šta žele, bez ikakvih posljedica. Ne, nema halala! Nema zaborava!
Kako halaliti izdaju države? Kako halaliti izdaju ideala za koje su ginuli naši preci? Kako halaliti činjenicu da smo obespravljeni u vlastitoj zemlji? Da nas tretiraju kao građane drugog reda? Gledamo kako se prava Bošnjaka urušavaju, jedno po jedno, dok političke elite mirno posmatraju, čak i učestvuju u tome. Oni, koji bi trebali biti naši zaštitnici, naši branitelji, su prvi u redu kada treba predati naše interese strancima, kada treba poništiti svaku borbu koju smo vodili za ovu zemlju.
Nisu šehidi ginuli da bi nas ovi izdali! Nisu ginuli da bi danas gledali kako nas prodaju za sitne političke dogovore, kako se pregovara o našoj sudbini bez nas. Nema halala za to! Nema oprosta za one koji nas uništavaju iznutra, za one koji u skupštinama glasaju protiv nas, za one koji šute dok naši neprijatelji prepisuju historiju, negiraju genocid i pokušavaju izbrisati naš identitet. Nećemo halaliti! Nećemo zaboraviti! Bošnjak koji zaboravi, Bošnjak koji halali, je izdao sam sebe, izdao je svoj narod, izdao je sve ono za što smo se borili.
Oni nas tjeraju na zaborav jer znaju da je zaborav njihova pobjeda. Oni žele da se umorimo, da se predamo, da zaboravimo na prošlost i prihvatimo njihovu verziju istine. Ali mi nećemo zaboraviti! Nećemo zaboraviti majke koje su zakopavale svoje sinove, nećemo zaboraviti krv koja je tekla ovom zemljom, nećemo zaboraviti šehide koji su položili živote da bi mi danas imali ovu Bosnu. I zato, nema halala! Nema zaborava! Bošnjak se ne smije sagnuti, ne smije zaboraviti, jer je zaborav put u propast.
Oni koji su nas izdali, neka znaju – mi ne zaboravljamo.
