Sarajevski politički kuloari posljednjih sedmica intenzivno špekulišu o razlozima zbog kojih lider Stranka demokratske akcije Bakir Izetbegović oklijeva s objavom kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. U centru tih nagađanja nalazi se ime Fadil Novalić i mogućnost njegovog povratka na političku scenu nakon izlaska na slobodu.
U neformalnim razgovorima ide se i korak dalje – pojedini akteri pozivaju se na navodni stav reisa Husein Kavazović, tvrdeći da unutar utjecajnih krugova postoji interes da upravo Novalić bude kandidat. Iako zvuči kao politička čaršijska konstrukcija, u ambijentu kakav vlada na domaćoj sceni takve priče ne ostaju bez odjeka.
Kandidatura kao čin osvete?
Zagovornici Novalićevog povratka uvjereni su da bi imao realne šanse na izborima. Kao argument navode snažnu podršku dijela biračkog tijela na društvenim mrežama, gdje njegove objave redovno izazivaju veliki broj reakcija.
Unutar SDA postoji i pragmatičniji pogled: dio funkcionera smatra da bi Novalić mogao osigurati značajna finansijska sredstva za kampanju. Tvrdi se da bi, motivisan više revanšizmom nego samom političkom ambicijom, bio spreman uložiti ogromne resurse, uključujući i sporne metode političkog mobilisanja.
U tim procjenama često se spominju i njegove poslovne veze iz perioda dok je predvodio Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Kao primjer navodi se vlasnik kompanije Bingo Senad Džambić, čiji se poslovni uspon vremenski poklapa s Novalićevim političkim jačanjem u stranci. Kritičari smatraju da bi takva mreža mogla predstavljati logističku okosnicu eventualne kampanje.
Dio Novalićevih pristalica ide još dalje, očekujući da bi eventualna izborna pobjeda otvorila prostor i za preuzimanje same stranke od Izetbegovića. Taj scenario posebno priželjkuju oni koji zagovaraju otvoreni politički obračun s liderima tzv. Trojke.
Medijski i politički pritisak
Opozicioni tandem SDA i Demokratska fronta posljednjih mjeseci pojačao je politički i medijski pritisak na vlast, a podršku im daje i Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Taj medijski debalans dodatno opterećuje poziciju Trojke, čiji su lideri često meta koordiniranih napada.
Na planu borbe protiv korupcije situacija je dodatno zakomplikovana. Početni zamah aktuelne vlasti postupno je splasnuo, a inicijativa se, prema ocjenama analitičara, vratila u ruke SDA i njenih političkih saveznika.
Procesi bez epiloga
U javnosti se kao ilustracija navode slučajevi načelnika Ibre Berila i Senaida Memića, te bivšeg gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake, koji se brane sa slobode. Sudski postupci protiv njih, kao i u brojnim drugim predmetima, razvlače se godinama.
Predmet „Pravda“, koji se vodi protiv grupe predvođene Alijom Delimustafićem, traje gotovo desetljeće. Slična dinamika prati i aferu „Profit“, u kojoj je među optuženima Zijad Blekić, uz Hasana Ćelama, bivšeg predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH. Procjene o Blekićevoj imovini mjere se milijardama maraka, ali sudski epilog još nije na vidiku.
Optužnice su podignute i protiv bivših direktora Autocesta FBiH, Elmedina Volodera i Adnana Terzića, no javnost o tim procesima dobija vrlo malo informacija. Dugotrajni postupci i medijska tišina stvaraju dojam da vrijeme postaje najjači saveznik optuženih.
U SDA se, prema mišljenju kritičara, ne mire s činjenicom da nisu uspjeli izbjeći zatvorske kazne za Novalića i Selmu Cikotića. Istovremeno, opozicioni blok nastoji kompromitirati lidere Trojke – Elmedin Konaković i Nermin Nikšić – kroz afere koje su značajno uticale na njihov politički rejting.
„Pakt o nenapadanju“ i percepcija korupcije
Kritičari aktuelne vlasti tvrde da je borba protiv korupcije svedena na selektivne poteze, dok se u praksi uspostavljaju neformalni „paktovi o nenapadanju“. Kao primjer navode sarajevske načelnike Nermina Muzura i Srđana Mandića, koji su nekada predstavljani kao simbol promjena, a danas ih dio javnosti optužuje za prešutne dogovore s građevinskim i poslovnim lobijima.
Sve to utiče na međunarodnu percepciju zemlje. Bosna i Hercegovina se nalazi pri samom vrhu evropskih lista po percepciji korupcije, što dodatno urušava povjerenje građana u institucije.
U takvom ambijentu eventualni povratak SDA na vlast, uz Novalića kao nosioca političkog talasa, za jedne predstavlja povratak provjerenom modelu upravljanja, a za druge prijetnju dodatne institucionalne erozije.
Predstojeći mjeseci pokazat će da li su špekulacije iz kuloara tek prolazna politička magla – ili uvod u najtvrđi unutarbošnjački obračun u posljednjoj deceniji.
