Govoreći na proširenom sastanku pokrajinskih predsjednika AK Partije, predsjednik Erdoğan je rekao: "Oni koji su nemilosrdno ubijeni, gdje god se nalazili, naša su braća i sestre.
Djeca koja izdišu u školi su naša djeca. Žene čija su se srca pretvorila u Karbalu od boli gubitka djece su naše majke. Gradovi sravnjeni s ruševinama bombama su naši gradovi." Erdoğanove riječi dočekane su ovacijama članova stranke.
Predsjednik Erdoğan je dao upečatljive izjave u vezi s tekućim sukobom u našoj regiji u Kongresnom centru Stranke pravde i razvoja (AKP) tokom proširenog sastanka pokrajinskih predsjednika svoje stranke.
"TO VUČE NAŠU GEOGRAFIJU KA VELIKOJ KATASTROFI."
„Rat pokrenut protiv Irana 28. februara, koji je pokrenuo Izrael, i dalje ispunjava naš region mirisom krvi i baruta“, rekao je Erdoğan, dodajući: „Nevina djeca, nesvjesna šta se dešava, postaju mete projektila i bombi dok slušaju lekcije u svojim školama. Naš region proživljava najbolnije i najteže dane prošlog vijeka. Genocidna mreža, zaslijepljena mržnjom i zlobom, vuče našu geografiju ka velikoj katastrofi skrivajući se iza vjerskih argumenata.“
OVACIJE STAJANJA
Nastavljajući svoj govor, Erdoğan je naglasio da su oni koji su nemilosrdno ubijeni, gdje god se nalazili, naša braća i sestre, rekavši: "Djeca koja izdišu u školi su naša djeca. Žene čija su se srca pretvorila u Karbalu od boli gubitka djece su naše majke. Gradovi sravnjeni s ruševinama bombama su naši gradovi. U očima mreže masakra, kakva je razlika da li se zovemo Ali, Murtaza, Omar, Aisha, Zeynep, Hasan ili Hussein?" Erdoğanove riječi dočekane su dugim ovacijama članova stranke u sali.
Evo najvažnijih dijelova Erdoganovih izjava:
Zamolio sam vas da pronađete barem jednu kuću u kojoj peć nije upaljena i naglasio sam da naša organizacija treba raditi s duhom mobilizacije. Naša organizacija nas nije iznevjerila ni ovog Ramazana. Tokom cijelog Ramazana, naši ministri, zamjenici predsjedavajućeg, članovi Centralnog izvršnog odbora, članovi Parlamenta i sve naše organizacije bili su na terenu u punoj snazi.
O NAPADIMA NA IRAN
Rat pokrenut protiv Irana 28. februara, podstaknut od strane Izraela, i dalje ispunjava naš region smradom krvi i baruta. Nevina djeca, nesvjesna šta se dešava, meta su raketa i bombi dok pohađaju nastavu u svojim školama. Naš region proživljava najbolnije i najteže dane prošlog stoljeća. Genocidna mreža, zaslijepljena mržnjom i zlobom, vuče našu geografiju prema velikoj katastrofi skrivajući se iza vjerskih argumenata.
Gdje god da su brutalno ubijeni, oni su naša braća i sestre. Djeca koja izdišu u školi su naša djeca. Žene čija su se srca okrenula Karbali s boli zbog gubitka djece su naše majke. Gradovi sravnjeni s ruševinama bombama su naši gradovi. U očima ubilačke mreže, kakva je razlika da li se zovemo Ali, Murtaza, Omar, Aiša, Zeynep, Hasan ili Hussein?
"BILI SMO ŠIITI ILI SUNITI..."
Zar nismo mi ti koji patimo, bivamo pogođeni i krvarimo sa svakom ispaljenom raketom, bilo iz Irana ili Zaljeva? Zar nije ekonomija našeg regiona ta koja gubi krv zbog ovog besmislenog rata? Zar milijarde dolara vrijedni infrastrukturni objekti uništeni raketama, bombama i dronovima nisu resursi naše braće i sestara u regionu? Već 27 dana, suočeni s ovim napadima koji zanemaruju sve vrijednosti i norme, da li je uopšte važno da li smo šiiti ili suniti, Turci, Kurdi ili Arapi?
Iako se naše sekte i porijeklo mogu razlikovati, zar krv koja se prolijeva širom naše geografije nije naša vlastita? Neka svi budu uvjereni u ovo: mi ne diskriminiramo našu braću i susjede niti stojimo skrštenih ruku dok naša braća pate. Kao Turska i turska nacija, nećemo napustiti narode koje smatramo prijateljima i braćom ni u dobrim, ni u lošim vremenima. Dok krv teče našim regionom, moram ponoviti da apsolutno ne smatramo ispravnim da pokrećemo sporove od prije hiljadu godina, da ponovo otvaramo stare rane ili da se borimo za dane koji će služiti razdoru.
"ODBACUJEMO SVE OBLIKE DEBATE"
Odbacujemo svaku akciju ili diskusiju koja bi produbila ogorčenost i eskalirala neprijateljstvo između bratskih naroda i pružamo logističku podršku cionističkim planovima "zavadi i osvoji" usmjerenim na našu regiju. Stotinama godina naša bol je bila jedna, naše nevolje jedne, naša tuga jedna. Naša radost, naše uzbuđenje, naš entuzijazam jedno. Kao što je bila naša prošlost, ako Bog da, i naša budućnost će biti jedna i ujedinjena. Nakon što se prašina slegne, ponovo ćemo se pogledati u lice kao susjedi i braća. Kada smrtonosna rika bombi i projektila prestane, ako Bog da, ponovo ćemo živjeti zajedno na ovom području.
"NETANYAHU NE CILJA SAMO IRAN"
Iako je rat izraelski rat, tešku cijenu koju plaćaju prvo snose muslimani, a zatim i cijelo čovječanstvo. Netanyahuova vlada ne cilja samo na našeg susjeda Iran; ona također provodi svoje planove za korak-po-korak okupaciju Libana. Od 2. marta, 1.100 Libanaca je izgubilo živote u napadima okupacijskih snaga, a 1.165.000 naše braće i sestara je raseljeno. Izrael također ne ostavlja Siriju na miru. On uporno nastavlja svoje akcije koje krše teritorijalni integritet i suverenitet Sirije. Cionistička mreža masakra držala je našu prvu Kiblu, džamiju Al-Aksa, zatvorenom 27 dana. Ovo je nečuven napad. Muslimanima se ne može spriječiti da posjete džamiju Al-Aksa; to se ne može zabraniti.
