Izraelsko-iranski sukob ulazi u novu, opasniju fazu, obilježenu direktnim vojnim napadima na teritorij Irana, otvorenim prijetnjama najvišim liderima i diplomatskom paralizom velikih sila.
U jeku dramatičnih zbivanja 17. juna 2025. godine, izraelski ministar obrane Israel Katz izdao je rijetko oštru poruku iranskom vrhovnom vođi Aliju Hameneiju, povlačeći historijsku paralelu sa sudbinom Sadama Huseina – bivšeg iračkog lidera kojeg je koalicija predvođena SAD-om svrgnula i pogubila 2006. godine.
„Upozoravam iranskog diktatora da ne nastavi činiti ratne zločine i ispaljivati rakete na izraelske građane“, rekao je Katz. „Trebalo bi da se prisjeti što se dogodilo diktatoru u zemlji susjednoj Iranu…“ Ova izjava predstavlja jednu od najeksplicitnijih prijetnji vrhovnom vođstvu Islamske Republike otkako je počela eskalacija.
Izraelski udari u srcu Irana
Skoro istovremeno s ovom porukom, britanski Sky News izvještava da je izraelska vojska izvela zračne napade na zapadni dio Teherana, glavnog grada Irana. Informaciju su potvrdili i iranski državni i izraelski mediji. Aktivacija protivzračne odbrane u više dijelova grada sugerira da se radi o ozbiljnoj i koordiniranoj operaciji. Ovo je prva potvrđena operacija te magnitude na iranskom tlu u trenutnom ciklusu napetosti.
Ova faza sukoba se odmiče od borbe preko posrednika i prelazi u direktan kontakt dviju regionalnih sila, što bi moglo destabilizirati cijeli region, ali i pokrenuti lanac reakcija širom Bliskog istoka.
SAD ostaje po strani – ili se priprema za drugačiji pristup?
U Washingtonu vlada neobična tišina. Iako su prethodne administracije često bile duboko uključene u svaki izraelski sigurnosni izazov, aktuelni predsjednik Donald Trump odbacuje izvještaje o tajnim komunikacijama s Teheranom u vezi potencijalnih mirovnih pregovora. Nazvavši takve tvrdnje „lažnim vijestima“, Trump je dodao: „Ako žele razgovarati, znaju kako me mogu kontaktirati. Trebali su prihvatiti ponudu koja je bila na stolu – to bi spasilo mnogo života.“
Trumpova retorika ukazuje na to da njegova administracija nije voljna trošiti diplomatski kapital u trenucima kada se oružje otvara, već će prepustiti stranama da iscrpe vojne opcije – ili dođe do situacije u kojoj bi on mogao preuzeti zasluge za potencijalni mirovni ishod.
Ko vodi rat: strategije, simbolika i rizici
Retorika izraelskog ministra odbrane ne treba se posmatrati isključivo kao prijetnja. Ona je poruka i vanjskopolitičkoj zajednici, a osobito Washingtonu, da Izrael neće čekati dozvolu za samoobranu. S druge strane, prijetnje Hameneiju lično signaliziraju da se sadašnje izraelske akcije više ne odnose samo na sprječavanje isporuka oružja Hezbollahu, Hamasu ili drugim akterima – već na dublji cilj: promjenu ponašanja ili čak strukture režima u Teheranu.
S druge strane, Iran balansira između odgovora i suzdržanosti. Ako iransko rukovodstvo odluči uzvratiti direktno i snažno, sukob bi mogao prerasti u regionalni rat s nepredvidivim posljedicama – uključujući napade na američke baze, zatvaranje Hormuškog tjesnaca i dizanje cijena energenata.
Dok svijet gleda prema Ukrajini i Indo-Pacifiku, Bliski istok se tiho vraća u središte globalne sigurnosne krize. Ratna retorika, konkretne vojne operacije i slaba diplomatska aktivnost stvaraju savršenu oluju za dalju destabilizaciju.
Konačno pitanje nije samo hoće li doći do otvorenog rata između Irana i Izraela, već i – hoće li iko pokušati da ga zaustavi? Jer, kao što historija Bliskog istoka neumoljivo pokazuje, kada jednom rat krene, njegovo širenje teško je kontrolirati.
