Dok se građani Bosne i Hercegovine bore s inflacijom, nezaposlenošću i urušenim javnim sektorom, javne nabavke postale su mehanizam za bezočnu pljačku državnog budžeta. Više od sedam milijardi maraka potrošeno je prošle godine kroz tendere, a stručne procjene govore da se čak milijarda tih sredstava svake godine prelije u privatne džepove – bez posljedica.
Korupcija u javnim nabavkama nije nikakva tajna. Godinama se govori o namještanju tendera, fiktivnim uslugama, napuhanim fakturama, direktnim pogodbenim poslovima bez konkurencije i raspodjeli novca rodbini i političkim poslušnicima. U mnogim slučajevima, ista roba ili usluga košta i do 50 posto više nego što bi trebala – jer se dio novca sistemski ugrađuje za “one odozgo”.
Uprkos brojnim prijavama, pravosuđe je gotovo nijemo. Zakoni su postavljeni tako da kriminal ne samo da nije sankcioniran, nego je u nekim slučajevima doslovno zaštićen. Počinitelji korupcije u sistemu javnih nabavki rijetko odgovaraju, a često se nagrađuju napredovanjem, političkom zaštitom ili novim unosnim funkcijama.
Zato su konačno u proceduri izmjene Zakona o javnim nabavkama i Krivičnog zakona BiH, kojima bi se prvi put uvela jasna krivična odgovornost za nezakonito ponašanje koje je do sada prolazilo nekažnjeno. Predviđene su ozbiljne zatvorske kazne, visoke novčane sankcije do 30.000 KM, ali i smjene ministara, direktora, otkazi službenicima i zabrana rada za firme koje sudjeluju u kriminalnim radnjama. Predložene promjene čekaju još usvajanje u Domu naroda.
Značajan korak je i uvođenje prekršajne i krivične odgovornosti za članove Ureda za razmatranje žalbi i Agencije za javne nabavke – institucija koje su do sada praktično bile izuzete od bilo kakve odgovornosti, iako su često zatvarale oči pred očiglednim kršenjima zakona.
Da se radi o sistemskoj anarhiji, pokazuje i najnoviji slučaj kada su tri javna preduzeća – iz Fojnice, Mostara i Foče – jednostrano odlučila da Zakon o javnim nabavkama “za njih ne važi”. Iako za takav potez nisu imali nikakvo pravno uporište, ništa se konkretno nije dogodilo – što još jednom dokazuje da se zakon u BiH poštuje samo kad to odgovara interesnim krugovima.
Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini više nije siva zona – to je crna rupa u koju nestaju milijarde maraka. I dok se obični građani pitaju gdje su putevi, škole, bolnice i lijekovi – odgovor je vrlo jednostavan: pojedeni su u tenderima.
Ako Dom naroda ne usvoji izmjene zakona i ako pravosuđe i dalje bude nijemo, BiH će nastaviti da funkcioniše kao država u kojoj je pljačka sistem, a poštenje izuzetak.
