Pred nama su još jedni izbori, uz prepoznatljivi scenarij: velika obećanja, sjaj političkih kampanja i svuda prisutne isprazne fraze. Uobičajeno, mnogo toga je samo dim i magla, ali povremeno se može čuti i neka rečenica koja, ako bi se ostvarila, zaista bi mogla donijeti pozitivne promjene.
Međutim, među građanima je sve prisutnija letargija, a zainteresovanost za biranje sve manja. Često se čuju rečenice poput „svi su isti“, „nema se za koga glasati“ i „moj glas ništa ne mijenja“. Iako mnogi vjeruju da su svi političari isti, realnost je daleko složenija – u politici se ljudi nalaze iz različitih motiva: neki iz ideala, drugi iz interesa, treći zbog pritiska, a četvrti sasvim slučajno.
Što se tiče stava da „nemamo za koga glasati“, to je posve legitiman osjećaj – svako ima svoje preferencije i, ponekad, jednostavno se ne može naći neko kome bi se povjerilo povjerenje. Ali, s tvrdnjom da jedan glas ne mijenja ništa teško se složiti. Iako jedan glas možda izgleda beznačajno, historija nas uči da upravo taj glas može biti presudan, pogotovo na lokalnom nivou. Dovoljno je pogledati na rezultate lokalnih izbora u BiH iz 2020. godine.
Na primjer, na prošlim lokalnim izborima u opštini Pale, načelnik je pobijedio s razlikom od samo deset glasova. Iako je poznatije Pale u Republici Srpskoj, opština Pale u Federaciji BiH bila je mjesto gdje su mali broj glasova napravili ključnu razliku. Almin Ćutuk je sa 256 glasova pobijedio Ibrahima Komaricu, koji je imao 246 glasova. Glasati je moglo 622 ljudi, ali je na birališta izašlo samo njih 508. Među onima koji nisu izašli na izbore krila se ključna snaga koja je mogla preokrenuti rezultat.
Ako deset glasova djeluje kao mala razlika, šta tek reći o izborima u Kalesiji, gdje je načelnik pobijedio s razlikom od svega pet glasova. Sead Džafić je sa 5572 glasa nadmašio Zijada Kulanića, koji je imao 5567 glasova. Ovdje je na izbore moglo izaći 33.523 birača, a svoje pravo iskoristilo je samo 16.909. Dakle, nekoliko glasova odlučilo je ko će voditi opštinu naredne četiri godine.
Još dramatičniji primjer dolazi iz opštine Petrovac, gdje su samo dva glasa odlučila pobjednika. Drago Kovačević je imao 292 glasa, a Milan Grbić 290. Ukupno je glasalo 789 birača, od mogućih 1147. Dva glasa – možda od dvoje prijatelja, komšija ili supružnika – mogla su promijeniti cijeli tok izbora.
Ipak, najzanimljiviji primjer stiže iz Kupresa, gdje je načelnik pobijedio s razlikom od samo jednog glasa. Gojko Šebez je sa 95 glasova nadjačao Momčila Marića, koji je dobio 94. Na izbore je izašlo samo 196 od ukupno 349 birača. Možda je neko stao na putu do birališta da kupi burek i zadržao se – i taj jedan glas, koji je mogao napraviti razliku, jednostavno je izostao.
Ovi primjeri nas podsjećaju koliko su lokalni izbori delikatni i kako svaki pojedinačni glas može imati ogroman uticaj. Bosna i Hercegovina je poznata po svojoj složenoj političkoj strukturi, gdje se mnogi interesi sudaraju, a lokalni izbori predstavljaju jedinstvenu priliku za građane da direktno utiču na razvoj svojih zajednica.
Razlika od samo jednog glasa može biti odlučujuća, bilo da se radi o poboljšanju infrastrukture, boljim javnim uslugama, podršci mladima ili lokalnim poduzetnicima. U manjim sredinama, gdje se svi poznaju, svaki glas ima snagu da preokrene izborni rezultat. Lokalni izbori nisu samo formalnost; oni su prilika da se čuje glas pojedinca i da taj glas postane pokretač promjena.
U zemlji razlika, ponekad je presudna samo ona jedna – jedan glas koji može učiniti sve razlike u svijetu.
