Sarajevske ulice pod vodom: Godine nemara izašle na površinu nakon prvih jačih kiša
Dok se najavljuju stabilnije vremenske prilike, posljedice nedavnih padavina u Sarajevu jasno su pokazale koliko je gradska infrastruktura nespremna na elementarne izazove. Iako problemi s poplavama i zadržavanjem vode nisu novost, zabrinjavajuće je što su postali redovna pojava koja se ne rješava sistematski.
Svaka obilnija kiša u glavnom gradu Bosne i Hercegovine građanima donosi više od lošeg raspoloženja – donosi prekide u saobraćaju, kvarove na vozilima, nestanke električne energije, te štete na imovini. Posebno su pogođena naselja u nižim dijelovima grada, gdje su saobraćajnice redovno pod vodom, a pješaci i vozači prepušteni improvizaciji kako bi stigli do svojih odredišta.
Jedan od najočiglednijih primjera je podvožnjak u naselju Buća Potok koji se godinama pretvara u bazen nakon svake jače kiše. Problem se dodatno pogoršava zbog nepravilnog upravljanja kanalizacionim sistemom – u višim dijelovima naselja, fekalne i oborinske vode spojene su u jedinstveni sistem, iako bi po zakonu trebale biti odvojene. Takav nered u infrastrukturi neizbježno vodi do zagušenja i poplava, a krajnju cijenu, kao i uvijek, plaćaju građani.
Dodatni izazov predstavljaju dotrajale vodovodne i kanalizacione cijevi koje često ne mogu podnijeti količinu vode tokom padavina. Rezultat su izlivanja šahtova, oštećen asfalt i kolaps na pojedinim dionicama. Problem je dodatno produbljen nedostatkom sinhronizacije između institucija koje upravljaju različitim segmentima infrastrukture.
Iako se redovno vrši čišćenje kanalizacionih mreža, korištenjem specijaliziranih vozila i ekipama koje rade i vikendom, sve to ne može nadomjestiti sistemski nedostatak dugoročnih rješenja. Problemi se rješavaju reaktivno – kada voda već preplavi ulice, umjesto da se preventivno djeluje kroz temeljitu obnovu i razdvajanje sistema otpadnih i oborinskih voda.
Dio problema leži i u razuđenim nadležnostima. Infrastrukturne tačke poput podvožnjaka u Buća Potoku formalno su u nadležnosti viših nivoa vlasti, ali svi aspekti održavanja – od pumpnih sistema do cijevi – podijeljeni su između različitih javnih preduzeća i općinskih službi. Nerijetko dolazi do neusklađenosti u planiranju i budžetiranju. Kada se saobraćajnica raskopa radi sanacije, nije neuobičajeno da druga javna preduzeća ne iskoriste priliku da izvrše potrebne zahvate, jer jednostavno nemaju sredstva ili adekvatne projekte.
No, odgovornost ne leži isključivo na institucijama. Značajan broj stambenih objekata u Sarajevu građen je nelegalno, bez ispravne kanalizacione infrastrukture. U mnogim slučajevima, oluci s krovova spojeni su direktno u kanalizaciju, što dodatno opterećuje mrežu tokom obilnih kiša. To rezultira zagušenjima i izlijevanjima upravo na najnižim tačkama, gdje šteta bude najveća.
Sarajevo tako ostaje talac kombinacije birokratskog haosa, nedostatka vizije, neodgovornosti lokalnih zajednica i neplanske gradnje. Sve to izlazi na površinu – bukvalno – svaki put kada padne malo više kiše.
