Bošnjaci su balkanski narod s ukupnom, po popisima stanovništva registriranom, populacijom na prostoru ex Jugoslavije, od nekih 2.200.000 lica.
Po državama ex Jugoslavije i različitim godinama održavanja popisa to izgleda ovako: U BiH živi 1.769.592 Bošnjaka po popisu iz 2013. godine; u Srbiji prema popisu iz 2011. godine živi 145.278 Bošnjak; u Crnoj Gori iste godine popisano je 53.605 Bošnjaka; na Kosovu 27.533 Bošnjaka, također 2011. godine; u Hrvatskoj 31.479 Bošnjaka; u Sloveniji 23.200 Bošnjaka prepa popisu iz 2021. godine; a u Sjevernoj Makedoniji 2021. godine popisano je skoro 16.000 Bošnjaka.
Problem naziva
Na ovu brojku trebalo bi dodati i nekih 60-ak hiljada onih koji se izjašnjavaju kao Muslimani, te 20.000 onih koji su se izjasnili kao Jugosloveni, Crnogorci, Goranci itd. Međutim, kada uzmem u obzir migracije zadnjih godina prema EU onda realno broj onih koji žive u zemljama ex Jugoslavije znatno je manji, i do 20%.
Tako mali narod, a tako razjedinjen, teško da postoji. Razjedinjenost kreće od samog imena. I danas mnogi ne prihvataju naziv Bošnjaci, već se izjašnjavaju kao Muslimani. Takvih je preko 60.000 skupa s Jugoslovenima, Crnogorcima, Sandžaklijama, Goranacima...
Podjele su u nacionalnim institucijama. Bošnjaci imaju svoje važne nacionalne institucije, u polju kulture to je BZK Preporod, u oblasti humanitranog rada to je MDD Merhamet. Ove institucije imaju dugu tradiciju i jako su važne za bošnjački narod i moraju biti institucije koje mora podržavati i s njima se identificirati svaki Bošnjak. Naravno, rukovodstva ovih institucija moraju odgovaratu izazovima koji su pred njima, ali i kada to ne uspjevaju, ne treba mjenjati instituciju formiranjem druge, već mjenjanjem rukovodstva. Nažalost, postoje grupe Bošnjaka koje se ne bore unutar institucija za svoje stavove i mišljenja, već čim se ne slažu s nekim i nečim odmah sebi formiraju instituciju, organizaciju, političku partju.
Nove institucije kulture
Tako se formiraju nove institucije kulture, poput BKZ koja je formirana u Novom Pazaru od strane rahmetli Muamera Zukorlića i osoba bliskih njemu, s ambicijom da se proširi na Bosnu i Hercegovinu i među bošnjačke zajednice u drugim ex Jugoslovenskim državama.
Nije zaživjela u tom kapacitetu. Slično je i s novim humanitarnim nacionalnim organizacijama, kakva je CHR Hajrat formirana od Mešihata IZ u Srbiji. Ova organizacija, također, nije zaživjela izvan Sandžaka. Naravno, ne treba sporiti rezultate ovih organizacija, ako ih ima, ali prioritet treba davati jedinstvu i tradicionalnim nacionalnim institucijama s kojima se narod identificirao.
Formirano je i par akademija nauka, koje nemaju nikakav učinak osim što se neka lica nazivaju akademicima. Formiranjem ovih akademija bez smisla i učinka, obezvrjeđena je i obesmišljena nasušna potreba Bošnjaka da pored državne ANU BiH postoji i nacionalna akademija.
Tako je najprije formirana BANU, a to su uradili rahmetli Muamer Zukorlić, rahmetli Muhamed Filipović, Mustafa Cerić, bez širih konsultacija, sa svega još 20 bošnjačkih intelektualaca izostavljajući sve ostale. Takvim uskim pristupom obezvrjeđena je ova ideja formirana jake bošnjačke akademije. BANU iako postoji već 11-12 godina, iza sebe nema niti jedan važan projekt. Sada imamo i BANUK (Bosanska akademija nauka i umjetnosti „Kulin ban“), koja opet crpi svoje akademike iz patriotskog bloka, većinom bošnjačkog.
Podjele i unutar Islamske zajednice
U nekim bošnjačkim zajednica na prostoru ex Jugoslavije evidentirane su i podjele unutar Islamske zajednice. Preciznije, formirane su nove, poput slučaja u Sanždaku. Nema sumnje da je u ovom procesu učešće uzela i država Srbija, ali očito je našla na plodno tlo. Već neko vrijeme rukovodstvo manjeg bh. entiteta radi na formiranju IZ RS-a. Pripremaju teren, zakone koji će im ići na ruku. Ukoliko se ne zaustave ti procesi ostaje samo da se pitamo da li će naći svoje hodže? Svoje političke Bošnjake su pronašli!
Nadalje, ogromne su političke podjele. U svim zemljama ex Jugoslavije, iako su izvan Bosne i Hercegovine prilično male populacije Bošnjaka, ipak je velika, odnosno, prevelika politička podjela. Desetine su u Bosni i Hercegovini političkih partija čije glasačko tijelo su Bošnjaci. Svaki izborni proces nastane najmanje jedna politička partija, najčešće od ljudi koji izlaze iz SDA i SDP-a. Slično je u Sandžaku.Na Kosovu ništa drukčije.
Pritom, a što je najzabrinjavajuće, ne postoji konsenzus između ovih političkih partija o nacionalnom interesu koga se svi moraju držati i ispod koga neće ići. Takav konsenzus trebao bi biti čak na nivou bošnjačkih političkih partija iz svih zemalja ex Jugoslavije, ne samo unutar jedne države. Ali ne postoji ni unutar država. Naprotiv, međustranačka natjecanja sve više su obilježena surovim napadima jednih na druge. Sve češće su produkt i ličnih animoziteta pojedinaca, a što se nedopustivo reflektira na cijeli narod. Pa smo danas u Bosni i Hercegovini u najtežoj situaciji u kojoj se razvijaju sukobi, zbog pripadanja različitim političkim partijama, unutar porodica, komšiluka, prijatelja.
Istupi pojedinaca
Društvene mreže, odnosno, istupi pojedinaca na društvenim mrežama dobrano produbljuju sukobe. Bošnjaci se bave sami sobom, mjesecima udarna vijest su diplome Sebije Izetbegović, Elmedina Konakovića, Osmice, dok hrvatska i srpska politika udruženo rade na obezvrjeđivanju i uništavanju institucija države, na njenom obesmišljavanju uz jak lobi u svjetu, podržane od Srbije i Hrvatske, dobijaju zeleno svijetlo i zapada i istoka.
Uzroka je više za ovakvo nacionalno i politički nezrelo ponašanje Bošnjaka. Više decenija političke marginalizacije, nepriznavanje imena naroda, jezika, stvaranje kompleksa niže vrijednosti, nametanje vrijednosti koje ne pripadaju bošnjačkom biću. No, ključni razlog je udruženi zločinački poduhvat u kome participiraju Srbija i srpski „legitimni“ političari u BiH, Hrvatska i hrvatski „legitimni“ političari u BiH, te međunarodna zajednica.
Ova koalicija stara je koliko i period od raspada Jugoslavije i formiranja novih država pa sve do danas. Nije bila tako vidljiva u nekim ranijim godinama, bar nije bilo vidljivo da je i međunarodna zajednica dio antibosanske i antibošnjačke koalicije. Perfidno i licemjerno, kako to samo zapad zna, provodila se politika marginaliziranja Bošnjaka i uništavanja Bosne i Hercegovine. Danas je ta politika prilično otvorena, a vidi se kroz djelovanje visokog predstavnika Šmita i njegove odluke, kroz nekakve pregovarača oko Izbornog zakona, formiranja vlasti, tzv. Otvorenog Balkana, dakle Satlera, Palmera, Eskobara. Uopće se više ne pokušava skriti zadnja namjera, a to je rastakanje institucija BiH, njihova marginalizacija, što je put ka odumiranju i izumiranju Bosne i Hercegovine i palestinizaciji Bošnjaka.
Otvoreno djelovanje protiv Bošnjaka
Ovako otvoreno djelovanje protiv Bošnjaka i Bosne od strane međunarodne zajednice danas je moguća jer je izvršena dobra priprema. Bošnjaci su potpuno raspamećeni, politički dezorijentisani, s potpunim nerazumjevanjem prioriteta, i to do mjere da u medijima koje finansira država uređivačka politika je promoviranje politika uništavanja Bosne.
Postoje bošnjačke partije čija rukovodstva ili ne shvataju situaciju, ili su ucjenjeni nečim, ili su potplaćeni. A za političarima, posebno dobrim govornicima koji imaju jaku podršku medija, zapadne politike, zapadnih obavještajnih službi, pa i onih najzlonamjernijih obajveštajnih službi susjednih zemalja Srbije i Hrvatske, polaze narodne mase da bi rješile pitanja: diploma, zlatnih kašika, vreću zlata za Bakira. Ove tri, zadnje pomenute teme, već 22-23 godine vodeće su teme među Bošnjacima.
U to se uvjeravamo i ovih dana kada su aktuelni svesrpski, svehrvatski i svezapadnjački napadi i osude izjave reisa Kavazovića da je prioritet bošnjačke i patriotske politike odbrana institucija, a ako one budu uništene da se Bosna mora braniti oružjem. U centralnom dnevniku RTRS-a u 19:30 nekoliko večeri glavna tema je izjava reisa Kavazovića i reakcije. Dok je udarna vijest u centralnim dnevnicima FTV-a i BHRT-a, istih dana, diploa Sebije Izetbegović. Ni riječi o napadima na reisa Kavazovića i IZ-u, najvažniju instituciju Bošnjaka.
Stanje indolentnosti
Ključni momenti dovođenje Bošnjaka u stanje indolentnosti, raspamećenosti, gubljenja osjećaja za prioritet po principu „selo gori, a baba se češlja“ ili kuhanja žabe, desili su se u procesu koji se intenzivno odvijao u periodu od 1998. do 2002. godine, a iza toga se drži „na ćošku šporeta“ da održava temperaturu.
Naime, dok su još bile odvojene obavještajne službe u Bosni i Hercegovini; agenti AID-a, kao bošnjačke, odnosno jedine bosanske, patriotske obavještajne službe, došli su do obavještajnog dokumenta jedne od zapadnoevropskih obavještajnih službi. U dokumentu je stajalo da se ne smije dozvoliti da se među Bošnjacima pojavi osoba koja će biti lider i iza koje će bezrezervno stati određeni procenat Bošnjaka.
Emir Suljagić: Hikmet Karčić je sve ono što Darko Tanasković nikad nije mogao biti
Taj procenat nije bio veliki čini mi se da je to 13%. Kada se govori o liderstvu misli se prije svega na političkog lidera, ali može biti i vjerski lider, intelektualni predvodnik, veteran Armije RBiH. Da bi se spriječila pojava takvog lidera, stoji u tom dokumentu, treba koristiti medije, nevladine organizacije itd. Ovim dokumentom je sve rečeno i trasiran je put kojim se trebalo kretati ka uništenju Bosne i marginalizaciji Bošnjaka.
Ako aniliziramo, recimo u periodu 1997-2002. godina, tada utjecajne sarajevske medije, nedjeljne novine „Slobodna Bosna“ i „Dani“, a nešto kasnije i političku emisiju „60 minuta“ na FTV-u vidjećete da je uređivačka politika tih medija bila na tragu pomenutog dokumenta. Ne postoji ni jedan ratni ni do tada poratni istaknuti bošnjački političar, intelektualac, vjerski predvodnik, oficir, koji iz broja u broj, iz emisije u emisiju nisu bili prikazivani kao kriminalci, lopovi, izdajnici, ratni zločinci, saradnici KOS-a ili DB-a. Na udaru su bili svi koji su nešto značili: Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić, Rasim Delić, Atif Dudaković, Mehmed Alagić, Mustafa Cerić. SDA, Islamska zajednica, Armija RBiH, KZB Preporod, MDD Merhamet, sve te institucije prikazivane su kao leglo korupcije, kriminala, nepotizma, izdaje.
Djelovanja raznih NVO
Tada kreću i ozbiljna djelovnja raznih NVO i promocije priča o „zlatnim kašikama“, o hodžama pedofilima i razvratnicima, o uvođenju homoseksualizma kao normalne pojave u naše društvo, kasnije se to razvija novim aferama. Zanimljivo da su neke od tih organizacija predvodili neki novi klinci sa srbijanskim naglaskom i ekavicom.
Pridružila se tome i uslovno rečeno bošnjaka politika, sjetimo se vladavine Alijanse 2000-2002. godina, kada su Bošnjaci proglašeni potencijalnim isamskim teroristima, kada je izmišljena teroristička „Alžirska grupa“, kada su hapšeni generali Armije RBiH. Sjetimo se tragične sudbine generala Mehmeda Alagića.
Dakle, nalog koji je stajao u dokumentu u čiji posjed su došli agenti AID-a je realiziran. Danas, neki Bošnjaci misleći da čine dobro svom narodu i državi staju u prvi red razbijača i uništitelja Bosne.
Istina, ubrzano rješavanje pitanja Bosne i Bošnjaka treba se gledati i kroz prizmu aktuelnih globalnih političkih procesa. Uvjeren sam da postoji neki skriveni dogovor zapada i Rusije da se pitanje Balkana kroz ispunjavanje interesa Srba, Hrvata i Albanaca, a na štetu Bošnjaka, Crnogoraca i Makedonaca. Zapravo kroz stvaranje tri velike države u kojima će biti podjeljeni utjecaji: u Hrvatskoj utjeca da ima EU, u Srbiji Rusija, a u Albaniji SAD-a.
Dok će Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci biti kolateralna šteta, Palestinci koji nemaju karakter Palestinaca i otpora koji ovaj narod nosi u sebi, i koji će se vremenom iseliti, asimilirati, ostati u sjećanju, historijskim dokumentima ili u najbolju ruku na nivou zajednice, grupe, skupine koja će imati neke svoje kulturne, tradicijske specifičnosti.
Marginalizacija Bošnjaka
Zar se slučajno, naporedo s marginalizacijom Bošnjaka u Bosni, a što se reflektira i na Bošnjake u drugim ex JU zemljama, dešava pustanje „niz vodu“ od strane zapada svojih saradnika u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, Zaeva i Đukanovića i davanje prostora prosrpskim snagama u ovim zemljama. Zar u prilog ovome ne ide i činjenica da zapadna politika sarađuje intenzivno i pod svaku cijenu želi Dodika u vlasti u Bosni, a on u isto vrijeme nagrađuje Putina, svaki dan staje u njegovu zaštitu, posjećje ga i prijeti Rusijom?! Ovakav odnos može biti samo ako iza zastora stoji tajni dogovor.
Ključno pitanje je da li Bošnjaci i bosanski patrioti imaju odgovor na procese koji se dešavaju u Bosni i oko Bosne?! Ima, a odgovor je u rečenici koju je rekao reis Kavazović zbog koje napadi na njega traju konstantno već 10 dana. Odgovor je u riječi JEDINSTVO. U ovom trenutku bošnjački političari moraju prevazići sve svoje sujete, sukobe, nerazumjevanja i postaviti zajedničke principe djelovanja u državi i Federaciji.
Snažna poruka reisa Kavazovića
To je bila poruka reisa Kavazovića. A ukoliko ne uspije taj vid odbrane države, ukoliko je budu htjeli uništiti, njenu nezavisnost, suverenitet, njene institucije, onda se državamora braniti oružjem.
To je bila poruka svim Bošnjacima. Činjenica je, bez obzira što smo brojčano mali narod, ipak, ako pokažemo zube, spremnost i odlučnost da branimo državu pod svaku cijenu, da neće moći da nas unište, niti politički, niti fizički. Pod hitno se moraju postaviti granice, a u njihovom određivanju trebaju učestvovati patriotske političke partije, nacionalne institucije, intelektualci i ne samo iz Bosne već i Bošnjaci iz dijaspore i zemalja ex Jugoslavije. Nije kasno da se u institucijama zaustavi rastakanje države i „diplomatska oluja“.
