Kao da život u Federaciji Bosne i Hercegovine već nije dovoljno težak, birokratska aždaha zvana "država" ponovo pokazuje zube – ovaj put kroz najnoviji udar iz električnih sjedišta “Elektroprivrede BiH”.
Od septembra, građani će plaćati skuplju struju. Da, dobro ste pročitali. U zemlji u kojoj se građani svakodnevno guše u inflaciji, skupljim hljebom, gorivom, lijekovima, komunalijama, sada će morati zatezati kaiš i zbog – električne energije.
Za običnog čovjeka, to znači jedno: još tanji novčanik, još veća neizvjesnost, još jedno poskupljenje koje ne prati apsolutno nikakvo poboljšanje kvaliteta usluge. Nema novih mreža, nema investicija u lokalne zajednice, nema energetskih subvencija za siromašne – ima samo brutalno, beskrupulozno povećanje cijena pod izgovorom “usklađivanja troškova” i “stabilizacije tržišta”.
I sve to dolazi iz kuhinje “Elektroprivrede BiH”, javnog preduzeća koje već godinama slovi kao bastion uhljebništva, stranačkih kadrova i rodbinskih zapošljavanja. To je firma gdje su direktori uvijek siti, njihovi automobili puni goriva, njihovi mobiteli besplatni, njihove kancelarije hladne ljeti i tople zimi – sve na račun istih onih građana koji će od septembra grčevito pokušavati da platom pokriju još jedan veći račun.
Ovo nije reforma, ovo nije stabilizacija – ovo je klasična pljačka.
Jer dok se u zemljama regiona i Evrope donose paketi pomoći zbog energetske krize, u BiH se i ono malo što je ostalo oduzima onima koji već preživljavaju na ivici siromaštva. Nigdje strategije, nigdje vizije. Umjesto da se razvijaju alternativni izvori energije, subvencioniše solarna energija, smanjuju gubici u mreži i režu astronomske plate uprava – u BiH se lakše odlučiti da se poskupi struja. Jer narod ionako ćuti.
Narod se navikao. Da ga pljačkaju, da mu otmu i posljednji fening s računa. Dok oni na vrhu potpisuju memorandume, dijele talove i dogovaraju “pune mandate”, narod se pita kako preživjeti do kraja mjeseca. I sve to u državi koja je nekada izvozila struju i hvalila se energetskim potencijalima. Danas, BiH izvozi megavate – ali uvozi siromaštvo.
Posebno je licemjerno što do poskupljenja dolazi u trenutku kada se energetski sektor koristi kao poligon za političko udomljavanje podobnih kadrova, a upravni odbori puni su onih koji o struji znaju koliko i o kvantnoj fizici. Od politike se formira energetski kartel – a ceh, naravno, plaćaju građani. Niko iz vlasti ne pita kako će penzioner s 400 KM platiti novi, veći račun za struju. Niko ne razmatra da je ovo i udar na srednju klasu, obrtnike, mala domaćinstva i sve koji nisu u privilegovanoj zoni političkog parazitiranja.
U oktobru će nas, vjerovatno, pokušati uvjeriti da je sve to bilo “neophodno”, “privremeno” ili “u interesu građana”. Možda čak organizuju i neku kampanju: „Plaćaj više, voli više svoju domovinu“. Jer u ovoj zemlji se sve može spinovati, samo ne možeš pobjeći od računa.
Dok u EU razmatraju kako da pomognu građanima kroz energetske bonuse, smanjenje PDV-a na energente ili investicije u zelenu tranziciju, u FBiH se udara po džepu – bez milosti, bez srama i bez vizije.
Ovo poskupljenje nije samo ekonomska mjera. Ovo je poruka. Poruka da sistem ne mari za tebe. Da si ti samo broj u masi. Samo još jedno brojilo koje mora okretati kazaljku, bez obzira imaš li za hljeb, lijek ili grijanje.
A mi? Mi ćemo kao i uvijek – stisnuti zube, opsovati u sebi, podijeliti tekst na društvenim mrežama i uplatiti novi, veći račun. I tako, do idućeg poskupljenja. Do sljedeće pljačke pod krinkom “usaglašavanja”.
Jer u BiH, svaka tišina se na kraju – skupo naplati.
