Niko kao predsjednik SDA Bakir Izetbegović ne može sam sebi „skočiti u stomak“. To je učinio prije nekoliko dana kada je poručio da bi bio zabrinut kada bi osobe poput aktuelnog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića imale pozitivno mišljenje o njemu.
ZORAN I BAKIR
„Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u svojim logoroičnim javnim istupima, označio je Bošnjake kao potencijalne teroriste, samo zato što su muslimani, a mene je optužio da sam prijetvoran i da ne govorim istinu.
Ovu optužbu za Milanovića Izetbegović je izvukao iz konteksta njegove sljedeće izjave: „Svi koji se zalažu za građanski ustroj BiH su Bošnjaci, dio ih je pod utjecajem Ankare. Bakira Izetbegovića podržavaju i Turska i SAD jer je njima bitno da se taj prostor osigura od terorizma i islamizma – kaže Milanović i dodaje da je Izetbegović prijetvoran i da laže.
Za pretpostaviti je da je Izetbegović ovako reagovao zbog uvrede jer ga naziva lažovom. Nažalost, to je neki opći dojam o njemu i Milanović nije jedini koji ga je tako nazvao. Tu uvredu Izetbegović skriva ispod agende o islamofobiji koju imputira Milanoviću. Međutim, mnogi bi se složili sa Milanovićevom tvrdnjom da Izetbegovića „podržavaju i Turska i SAD jer je njima bitno da se taj prostor osigura od terorizma i islamizma“. Nema tu nikakve islamofobije, to je opće poznata stvar i geopolitička agneda zapdne poltike u Bosni i Hercegovini. Možda je Milanović dao izjavu iz pola konteksta pa je nije poentirao sa tvrdnjom da je Izetbegović i doveden na čelo SDA uz blagoslov Turske i Amerike kako bi preko njega suzbijali ,ili bar kontrolirali „islamski radikalizam“ u Bosni i Hercegovini.
Sve u svemu Izetbegovićeva optužba da je Milanović islamofob nije zvučala ubjedljivo. Možda je polučila efekat kod hrvatskih Bošnjaka da ne glasaju za njega. Pored toga Izetbegović je više odaslao poruku Andreju Plenkoviću da može njegov HDZ računati na njegovu SDA kao partnera u izgradnji hravstko-bošnjačkih odnosa.
Ali, s obzirom na rezultate predsjedničkih izbora u Hrvastkoj Izetbegović zasigurno neće biti akter tih odnosa samo zato što mu ego nije dopustio da „proguta“ jednu uvredu.
ALIJA I TUĐMAN
A njegov otac nije tako postupao. Naprotiv, bezbroj puta je prešutio i ignorirao uvredljive prozivke Franje Tuđmana. Najbliži saradnici Alije Izetbegovića znaju da je gajio veći animozitet prema Tuđmanu nego prema Slobodanu Miloševiću. U tome nije bio usamljen jer je opće poznata činjenica da je Tuđman bio omraženiji kod evrospkih državnika od Miloševića.
Bakir Izetbegović se u to mogao uvjeriti iz „prve ruke“. Vjerovatno još i danas čuva kopije pisama koje je Alija slao Tuđmanu, a koja se bitno razlikuju od njegovih javnih izjava.
Da ne bi bilo zabune, ne radi se ovdje o licemjerstvu, ili prijetvori, već o pragmi i surovoj real-ratnoj politici. Jer znao je Alija Izetbegović koliko bi ispaštali gladni Bošnjaci koji zavise od prolaza konvoja humanitrane pomoći kroz punktove koje je kontrolirao HVO. Jedna tako „teška riječ“ upućena Tuđmanu od strane Izetbegovića izazvala bi bijes kod njega da bi naredio stopiranje humanitarne pomoći. Tako je siktao kad je padala Cerska:“Ni metka,nimetka!“
Tuđman je bio notorni islamofob i Milanović tukne na islamofoba samo u onim momentima kad oponaša Tuđmana. Inače po mnogim drugim svojim stavovima Milanović je principijelni prema mulsimanima od Bakira Izetbegovića. On je jasno nazvao izraelske vođe masovnim ubicama spočitavajući Primorcu da se sa istim tim masovnim ubicama slikao i hvalio njihovim prijateljsvom i podrškom na durštvenim mrežama.
Bez obzira na sve, Milanović i kad glumi Tuđmana, on to nije samo zbog jedne činjenice – nisu mu se još usta ikrivilaod laži!
Nije Milanović „zagužvao“ samo sa Bakirom Izetbegovićem. Bukvalno će svi politički lideri iz Bosne i Herecgovine imati problema s njim. Čak je i Dragan Čović, koji se ulizivao Milanoviću tokom kampanje,kad je bio siguran da će pobjediti u drugom krugu izbora, imati problema s njim. Samo što Čović nije priglup kao Izetbegović, pa se ne upušta u polemike s njim jer zna da će izgubiti glavu.
Čak ni Milorad Dodik, koji je prvi uputio čestitku Milanoviću, nema razloga za slavlje zbog njegove pobjede. Milanović nije Donald Trump, iako ga neki mediji porede s njim. Neće mu se Dodik moći toliko ulizivati da bi ovaj pristao na njegov seperatizam makar mu u Laktašima izvisio plakat „Zoka, Srbine“.
Paradoksalno je da se lideri sarajevske ljevice Nermin Nikšić i Željko Komšić nisu oglašavali o Milanoviću. Zaista je teško danas prepoznati postjugoslovenku ljevicu i profilirati njene lidere.
Iako neki pišu da se Hrvatska „zacrvenila“ nakon pobjede Milanovića, ta ocjena ne stoji. Ali ima nešto kod Milanovića što nema kod sarajevskih lidera ljevice, on je beskompromisni borac protiv korupcije. Stoga, ako i zbog čega treba čestitati Milanoviću na pobjedi jeste ta činjenica. Tako je u sučeljavanju sa Primorcem izbore u Bosni i Hercegovini nazvao “močvarom gdje HDZ voli krasti”. To je on i zato je dopadljiv masama.
