Teško je započeti priču o Cortu Malteseu, a pričati o njemu može se u nedogled. Ne možemo čak ni reći da je bio obični mornar, budući da je pomalo naginjao i ka gusarenju. A kao i svaki dobar gusar, i on je imao svoju mapu sa zakopanim blagom, koje je tražio dovijeka. Doduše, Cortu nije toliko bilo ni bitno hoće li pronaći to blago na kraju svoje plovidbe, bitno mu je bilo ono između početka i kraja potrage - sama avantura. Još važniji od avanture bili su mu prijatelji koje je sticao po svim morima i kontinentima. Dakle, priču bi mogli započeti sa “bio jednom jedan mornar, koji baš i nije bio mornar, a zvao se Corto Maltese.
Najveći semiotičar današnjice, Umberto Eco, je u jednom davnom intervjuu izjavio:
"Kada se želim odmarati, čitam Marxa. Kada želim razmišljati, čitam Corta Maltesea".
Ova rečenica može nalikovati nekom jeftinom marketinškom triku (pogotovo onima koji u “Imenu ruže” nisu vidjeli ništa više od krimi-priče), a njeno značenje bi se moralo detaljnije ispitati.
Corto, melanholični i cinični mornar u potrazi za nečim što možda i ne postoji, je alter-ego i autoportret (iako je u početku crtan po uzoru na Burta Lancastera) svog autora, možda najvećeg strip autora svih vremena, a sasvim sigurno najvećeg pripovijedača - Huga Pratta.
Pratt je poznat kao "građanin svijeta", posljednji veliki predstavnik venecijanskog slikarstva, kosmopolita koji nam na beskrajno šarmantan način prikazuje svu raznolikost i ljepotu naroda i kultura iz svih budžaka svijeta, a njegovi glavni likovi, svojevrsni antiheroji, nastupaju u tim krajevima uglavnom kao pridošlice koji svojim razumijevanjem i ljubavi jasno ukazuju na mogućnost suživota, poštivanje tuđih religija, zakona i običaja, gradeći tako trajne mostove prijateljstva bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili boju kože (mogli bismo nešto i naučiti, zar ne?).
U Cortu Malteseu, najuspješnijem Prattovom serijalu, plovimo Karipskim i Južnim morima, prikradamo se uz ljude-leoparde u kolonijalnoj Africi, sakrivamo se u blatnom rovu ratom zahvaćene Evrope, spuštamo Amazonom u srce južnoameričke džungle, plešemo tango u Buenos Airesu, a to je samo o djelić avantura sina britanskog mornara iz Cornwalla i gibraltarske Romkinje, koji na svojim putovanjima susreće likove od kojih su neki stvarne historijske ličnosti smještene u vremenski stvarne historijske kontekste, poput Jacka Londona, Manfreda von Richthofena - legendarnog Crvenog Barona ili Rasputina.
Isto tako susreće se (svjesno ili nesvjesno) sa bićima iz mitova i legendi, koji će baš preko njega, sanjara otvorenih očiju, uspostaviti vezu sa našim svijetom. Tako će se u jednoj od kultnih epizoda pojaviti mitski mag sa dvora Kralja Arthura, kao i demonska polusestra vladara Camelota - niko drugi do čarobnjak Merlin i Morgana Le Fey, a sve će započeti tako što će Corto zaspati naslonjen na čuveno kamenje Stonehengea.
U čitavom Prattovom opusu magija uzima jako bitno mjesto, svejedno da li pripovijeda o keltskim legendama (Les Celtiques), religiji sa Karipskog mora (Voodoo for the president), ritualima mongolskih šamana (En Siberie), ili venecijanskoj tajnoj masonskoj loži (Favola di Venezia), čiji je, navodno, i sam bio član.
Prva plovidba i Balada o slanom moru
Corto se prvi put pojavio u magazinu “Narednik Kirk” u epizodi naziva “Balada o slanom moru”, a Corto je bio samo jedan od protagonista, nikako glavni junak. Ipak, reakcija publike učinila je čuda i Pratt u narednim stripovima počinje da plete mrežu oko ovog dobronamjernog i romantičnog gusara, tako da Corto postaje jedan od omiljenih strip junaka u Evropi i dostiže kultni status koji ni danas ne jenjava.
“Balada o slanom moru” (La ballade de la mer salée) uvodi nas njegov u svijet. Riječ je o svijetu koji postoji na granici dva doba. Tehnološke revolucije 19. stoljeća i početaka modernog ratovanja, rovovske klaonice poznatije kao Prvi svjetski rat. I dok se s jedne strane Evropa priprema, uprkos stepenu svoje "kulture", na masovno klanje, s druge se strane, među polinezijskim otočjem, među "divljacima i ljudožderima" vodi druga vrsta borbe. Ipak, ovi divljaci i ljudožderi ni slučajno nisu slijepi na događanja u vanjskoj politici ostatka svijeta, a težnja za ujedinjenjem raštrkanih otočja, pod krinkom nacionalizma ili kakvom drugom, ne može opstati usamljena i neprimjećena na političkoj pozornici.
Kontrast ljudskim mahinacijama, predstavlja okean, i to onaj najveći od svih – Pacifik. Njegova sirova prirodna snaga koja ponekad izbija na površinu, mir i ljepota u zatišjima, služi kao kontrapunkt zvucima topova i potapanjima brodova. Ovaj svijet nudi posljednju priliku za avanturu, nudi posljednje romantične junake i velike ideale, nudi priliku za bijegom od političkog pragmatizma koji polako ovladava moralnim kodeksom kako vojnika, tako i “običnih” ljudi, nudi otvorena mora i potragu za Srećom, nudi ljubav, razmirice, cinizam, ironiju, male pobjede i nedostupne žene, još nedovoljno odrasle da bi bile femme fatale, a dovoljno egzotične da bi zavrtile glavama i najokorjelijim neženjama i samotnjacima koje ovaj svijet poznaje.
Već samim naslovom Pratt upozorava na melanholičnost ovoga svijeta pred raspadom, svijeta u kojemu se kriju junaci veći od života, junaci u čije smo postojanje oduvijek sumnjali, ali čije smo priče oduvijek prepričavali, trudeći se da određeni mitovi ostanu živi za nadolazeće generacije. Corto Maltese je jedan od njih. Miljenik sudbine, neukrotivi individualac i "subverzivni element" kakvim ga proglašava jedan od likova u stripu, Corto je, kako već pojasnismo, simbol. Simbol čije bi značenje, u ovako malo riječi, bilo nemoguće odrediti.
Svjedok minulog vremena
Smješten na početak 20. stoljeća, u period od 1905. pa do početka Španskog građanskog rata u kojem mu se gubi trag, Corto Maltese svjedok je jednog minulog vremena, isto kao što je njegov tvorac na kraju tog istog stoljeća svjedok vremena koje zauvijek prolazi i nestaje. Ipak, kao što kazu vilenjaci iz epizode “San zimskog jutra”:
"...Sve dok neko u ovoj zemlji bude sanjao - mi ćemo postojati!"...
Prva objavljivanja stripova o Corto Malteseu uvijek su bila u strip revijama, da bi se kasnije štampala i u formi albuma. Posljednji put je naš mornar/gusar zaplovio 1988., u strip časopisu “Corto Maltese”, a 2002. je napravljen i animirani film prema stripu.
